OBLJETNICA TIENANMENA

PEKING, 4. lipnja (Hina) - Dok je za mnoge u Kini i u svijetu 4. lipnja datum koji se pamti, za službeni Peking, to je datum koji se prešućuje, ali za koji se u kineskom glavnom gradu iz godine u godinu obavljaju sigurnosne pripreme, čija je prvenstvena svrha na središnjem pekinškom trgu, Tiananmenu, onemogućiti bilo kakve manifestacije sjećanja na dan kad je tu, 4. lipnja 1989. brutalno ugušen studentski prodemokratski pokret. #L# U današnjoj Kini, čije je otvaranje prema svijetu i želja za integriranjem u njegove tokove jedna od temeljnih vanjskopolitičkih odrednica, a i snažan imperativ unutarnjega gospodarskog razvitka, o demokratizaciji društvenog života službeno se govori o okvirima izgradnje pravnog sustava, inače potpuno zanemarenog u desetljećima Maove vladavine. U tom okviru proklamirana je i želja da narodni kongresi na svim razinama naglašenije nadziru rad državne vlasti u zemlji. Istodobno se u demokratizaciji društva kao korak naprijed ističe činjenica da se na selu, na kojem još uvijek živi većina kineskog stanovništva, provode neposredni demokratski izbori za seoske starješine. Kao što se naglašava i opća društvena opredijeljenost za vladanje prava, dakle za poštivanje zakonitosti, u mjeri bez presedana u ovostoljetnoj kineskoj povijesti. U kojoj je mjeri pak takva slika demokratizacije društva različita od zahtjeva koje su 1989. kineskim vođama postavljali studenti ulogoreni na središnjem pekinškom trgu, čiju simboličnu težinu ilustrira i činjenica da je od samog osnutka Narodne Republike Kine Tiananmen ucrtan i na državnom grbu, pitanje je o kojem se u Kini javno ne raspravlja. Kao ni o glasovima u korist službenog procjenjivanja događaja na Tiananmenu 1989. No ako i jest riječ o pitanjima kojih nema u strogo nadziranom medijskom prostoru, ne znači da su zaboravljena. Sjećanje na 4. lipnja svake godine se vraća poput bumeranga, ne samo obilježavanjem tužnog dana u Hong Kongu, dakle na kineskom teritoriju, nego i kroz napore koje su kineske vlasti trajno primorane ulagati kako bi u svijetu popravile svoj image stečen 1989. osobito glede ljudskih prava. Tiananmen i 4. lipnja proših su dana u SAD spominjali i oni koji se protive skorom posjetu američkog predsjednika Pekingu, a spominjan je na veliko i u krugovima kineskih disidenata koji su tijekom prošlih devet godina našli utočište u SAD-u. Spominjan je, uostalom, i dok je nedavno svijet promatrao događaje u Indoneziji, svjestan da Suharto može ili odstupiti, ili tenkovima krenuti na svoje studente. Spominje se uvijek i kad se procjenjuje u kojoj mjeri želja za gospodarskom suradnjom čini demokratski Zapad "zaboravnim" u približavanju službenom Pekingu, kao što se redovno spominje i pri prognoziranju kineskog društvenog razvitka u idućem stoljeću. Ili kad je riječ o političkim zatvorenicima, ili novinarima u kineskim zatvorima, bez obzira što ih službeni Peking smatra jednostavno kriminalcima. Spominje se i u prosudbi umjetničkih djela, u kojima svijet prepoznaje glas moderne Kine. Tiananmen 4. lipnja odavno je postao metafora i mjera stvari kojom se određuje prostor osvojenih sloboda. Moguće ga je prešutjeti. U zemlji naviknutoj da se o mnogočemu glasno ne govori, to međutim ne znači i zaboraviti. (Hina) mer sb 040407 MET jun 98