NJEM. 2. VI. SZ: MEĐ. ZAJEDNICA MORA BITI OPREZNA U ODNOSU PREMA ĐUKANOVIĆU

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 2. VI. 1998. Milošević se našao u škripcu Ne treba zaboraviti da Đukanovićeva demokratska uvjerenja nisu uzdignuta iznad svake sumnje, upozorava Bernhard Küppers. "Miloševićev radijus djelovanja sve se više smanjuje. Njegova težnja za prevlasti izazvala je raspad bivše Jugoslavije na nacionalne države, a potom je njegov ratni projekt zajedničke države svih Srba rezultirao katastrofom. Sada se Milošević našao u škripcu i u okviru krnje Jugoslavije. Četiri i pol mjeseca nakon preuzimanja predsjedničke dužnosti, njegov crnogorski protivnik Milo Đukanović izborio je pobjedu i na izborima za crnogorsku skupštinu. U južnoj srpskoj pokrajini Kosovu Milošević se u najboljem slučaju može nadati da će albansku manjinu uspjeti zadržati u svojoj državi ponudom o međunarodno zajamčenom posebnom statusu. No, od notornog kriznog kombinatora Miloševića treba i dalje očekivati žestoku borbu. Izazivač kaosa, opsjednut moći, mogao bi još uvijek pokušati izazvati pokolj velikih razmjera na Kosovu i nemire u Crnoj Gori. U predizbornoj borbi Đukanović se morao braniti od podmetanja iz Beograda da Crnu Goru želi odvojiti od Srbije. Usprkos snažnim tradicijama državnosti prije stvaranja jugoslavenske države na Balkanu, veze između Crnogoraca i Srba i dalje su snažne i višeslojne. Stoga je optužba o 'separatizmu' bila opasna. No, Đukanović ju je okrenuo protiv Miloševića. Upravo 'posljednji europski diktator' ugrožava opstanak ostatka Jugoslavije svojim tvrdoglavim opiranjem demokratskim reformama i otvaranju svijetu, uzvratio je Đukanović. Čini se da je to upalilo. Nakon što je predsjednik Đukanović na skupštinskim izborima osigurao vladajuću većinu, institucionalizirana je antimiloševićevska crnogorska oporba kompletirana. Bulatović je najavio da će u slučaju poraza svoje stranke dati ostavku na dužnost premijera savezne vlade. Time bi istodobno mogla biti riješena i ustavna kriza u odnosu između saveznih vlasti i Crne Gore. U predizbornoj borbi Đukanović je navijestio da Milošević u suradnji sa saveznim premijerom Bulatovićem namjerava uvesti izvanredno stanje u Crnoj Gori. Prije samog dana izbora Crnogorci su se počeli opskrbljivati živežnim namirnicama i benzinom, strahujući od novih sukoba poraženih Bulatovićevih pristaša i policije, kakvi su zabilježeni već sredinom siječnja ove godine prilikom Đukanovićeva preuzimanja predsjedničke dužnosti. Pripadnici promatračke misije OESS-a očitovali su bojazan da SNP, kao i pri izboru Đukanovića za crnogorskog predsjednika, neće priznati pobjedu njegove višestranačke koalicije. No, dan nakon izbora javili su se navještaji popuštanja, koji su možda potaknuti američkom i europskom potporom Đukanoviću i upozorenjima, poslanim na adresu Beograda. 'Naša će pobjeda biti konačna kada demokracija pobijedi u čitavoj Jugoslaviji', kazao je Đukanović svojim razdraganim pristašama. No, budući da se srpski oporbeni savez 'Zajedno' sramotno raspao nakon masovnih protumiloševićevskih demonstracija, održanih u zimu 1996/1997., Crna Gora trenutačno djeluje kao zamjenska oporba. Ta jugoslavenska republika vjerojatno će biti zapreka promjenama jugoslavenskog Ustava, kojima Milošević želi produljiti neograničeni predsjednički mandat za puno godina. No, u kontekstu Crne Gore kao uzora, Đukanovićeva demokratska uvjerenja nisu uzdignuta izvan svake sumnje. Godinama Miloševićev sljedbenik, kao Bulatović, Đukanović čvrsto nadzire crnogorsku policiju za vlastite potrebe; crnogorski državni mediji stoje mu na raspolaganju; pritom valja dodati da tranzitni krijumčarski lanci i siva ekonomija potkopavaju egzistencijalne temelje Crne Gore. Skora uspostava pravno sređenih gospodarskih odnosa neće biti moguća. Međunarodna zajednica mora pokazati promišljenu odlučnost kako bi dobro iskoristila stečevinu otpora Crne Gore Beogradu", zaključuje Bernhard Küppers. 030122 MET jun 98