BELGIJA-LE SOIR OD 30.5.98. EU

BELGIJA LE SOIR 30. V. 1998. Ugovor iz Amsterdama nije bio vrijedan krize "Još je jednom Europska unija osjetila vjetar od metka. No kriza je izbjegnuta, i to je glavno. Jer nitko, ni u Danskoj, ni u drugih petnaest zemalja unije, nije imao plan za spašavanje ovog ugovora ili ponovnog ispita za Dansku (...). Dakle, možemo se samo radovati pobjedi 'da', iako je to 'da' neuspješnom ugovoru koji, treba li na to podsjećati, uopće ne priprema Uniju za njezino skoro proširenje na istok, premda je to bila početna zadaća pregovarača. Taj tekst ne zaslužuje ni prekomjerno štovanje, ni prekomjerne pogrde. To je prilagodba ranijim tekstovima, i ništa više, koja sadrži više obećanja nego sigurnih obveza, kao što je, primjerice, poglavlje o zapošljavanju. Možemo se također veseliti što je Danska poslušala glas razuma. Ona je već u sklopu ugovora iz Maastrichta imala status koji joj je odgovarao i dobila je neke prednosti koje je htjela u ugovoru iz Amsterdama: okoliš, socijalna politika, potrošačka politika. No kada je riječ o osjećajima, sumnja i dalje ostaje: 44,9 posto onih koji su protiv, što nije zanemarivo. Danski premijer Poul Nyrup Rasmussen obećao im je da neće biti zaboravljeni i da će se o njihovu stajalištu povesti računa u budućem djelovanju Danske u sklopu unije. Ta sumnjičavost nije obilježje Danske. Jednostavno, referendum omogućuje da se bolje prosudi njezina veličina. To je još jedno upozorenje europskim čelnicima. Maastricht se teško nametnuo. Onda su europski izbori 1994. imali za posljedicu jačanje nepovjerljivih skupina. A danas jedinstveni novac izaziva nove tjeskobe. Obavješćivanje javnog mišljenja potrebnije je nego ikada i tu bi danski primjer mogao biti poučan. Takav referendum daje prvenstvo protivnim stavovima, i danski su politički čelnici iščupali pobjedu samo zahvaljujući dugotrajnim nastojanjima glede obavješćivanja. No povijesni nesporazum nije izglađen. Dansko javno mišljenje još bilježi slične dvojbe jer je dugo vjerovalo da sudjeluje u običnoj gospodarskoj suradnji. 'Ne' u Maastrichtu 1992. značilo je zapravo grubo osvješćivanje glede političkih zadaća na kojima se temelji europska građevina i koje dansko javno mišljenje još nije prihvatilo, kao ni britansko, a još manje švedsko. Danska nikada nije dijelila političko viđenje utemeljitelja. Više ili manje svi potresi kojima nas je obdarivala od 1973. posljedica su tog dvojakog početka. U trenutku kada Europa razmišlja o proširenju na pet ili deset novih članica, treba misliti na to. Nemoguće je stalno upozoravati pristupnike koje privlači 'Eldorado' zapadne Europe, da je Unija i političke naravi. Budući da se sličnost u mišljenjima trenutno čini nemogućom, sve je potrebnije da se razmisli o nekolikim Europama gdje bi svatko našao razinu koja njemu odgovara. Tada bi najvatreniji mogli napredovati, a oni hladniji bi imali mogućnost uzmaka. A danski bi nas referendumi manji plašili...", piše Andre Riche. 020052 MET jun 98