SRJ-VREME-NEMOGUĆA-30-5

SRBIJA VREME 30. V. 1998. Nemoguća misija Filip Švarm i Dejan Anastasijević raščlanjuju prijedlog premijera SRJ Momira Bulatovića o udruživanju služba državne sigurnosti Crne Gore i Srbije u jedinstvenu službu te pišu: "Prvo obećanje Momira Bulatovića u prigodi inauguracijskog govora u Saveznoj skupštini bilo je da će stvoriti jaku i jedinstvenu saveznu službu državne sigurnosti. (...) Prema tom nacrtu od osam tipkanih stranica, koji je stavljen na uvid novinaru 'Vremena', najprije bi trebalo spojiti šest tajnih policija: dvije vojne (obavještajna i kontraobavještajna), dvije republičke (srpska i crnogorska), te ostaci dviju saveznih služba (Resor državne sigurnosti i Služba za istraživanje i dokumentaciju pri saveznom Ministarstvu vanjskih poslova). Zanimljivo je da bi, prema tom nacrtu, cijeli niz poslova koji su sada u djelokrugu javne sigurnosti - kontrola nad graničnim prijelazima, nadzor nad strancima, izdavanje putovnica, itd. - prešao u savezne ruke. Također je zanimljivo da bi nova služba bila ujedinjena ne samo organizacijski već i imovinski, tako da bi se gotovo sva pokretna i nepokretna dobra sadašnjih služba (fondovi, objekti i vozni parkovi) našla pod njezinom 'kapom'. Jasno je da ova ideja ima primarnu funkciju protegnuti Miloševićevu ruku do Crne Gore, gdje je Đukanović uspio stvoriti autonoman i dobro razrađen sustav javne i državne sigurnosti. Nijedan od dosadašnjih Miloševićevih protivnika na unutarnjoj političkoj sceni nije raspolagao nečim sličnim - to je moćno oružje, koje Beograd nastoji Đukanoviću što prije izbiti iz ruku. (...) Stvari, međutim, komplicira naglo pogoršanje stanja na Kosovu, nakon čega je u prvi plan iskrsnula jedna, javnosti dotad malo poznata osoba, general-pukovnik Aleksandar Dimitrijević, načelnik službe koja se službeno zove Uprava za sigurnost Vojske Jugoslavije, a neslužbeno KOS. General Dimitrijević na dužnost je došao nakon umirovljenja generala Nedjeljka Boškovića, čovjeka koji je lansirajući aferu 'Opera' za Miloševićev račun gotovo posve razbio KOS i podredio ga MUP-u. (...) Stupajući na položaj predsjednika SRJ, Milošević je vojnu Službu ponovno otkrio kao svojevrsni korektiv ničim ograničene Stanišićeve SDB. Dimitrijević je prvo dobio izravni pristup Miloševiću, a potom i treću zvjezdicu obloženu hrastovim lišćem, čime se po činu izjednačio s načelnikom Glavnog stožera Momčilom Perišićem. Uz to je vrtoglavo napredovao u samom vojnom vrhu. Po mnogima, on je zapravo već sada prvi čovjek u Glavnom stožeru, dok njegov formalni šef sve više predstavlja tek puku figuru. (...) Stanišić je koordinirao dobar dio srpskog (ne)sudjelovanja u ratu u Hrvatskoj i Bosni i mogao bi, ako bi želio, polovicu srpske elite poslati u haaški zatvor Scheweningen, a drugu polovicu u Centralni zatvor, po liniji korupcije, krađe i pronevjere. Takav čovjek ne šalje se u mirovinu, još manje u neku diplomatsku službu (o čemu se nagađalo). Najviše što bi Milošević mogao učiniti je uspostaviti određenu ravnotežu između Stanišića i Dimitrijevića uvodeći ih u neki široki okvir. Uskrslo Vijeće za zaštitu ustavnog poretka, koje obećava Bulatović, upravo je jedan takav okvir. Naime, bude li ustrajao na svom obećanju, Bulatović će se suočiti s opstrukcijom ne samo Stanišića, koji ne voli između sebe i Gazde (Miloševića) imati bilo kakvog posrednika, nego i Dimitrijevića, za kojega je neprihvatljivo da svoju Upravu, koja je dio vojske, stavlja pod nadzor nekakvog civilnog tijela. Osim toga, čovjek koji bi se našao na čelu ovakvog zajedničkog tijela imao bi u rukama nevjerojatnu moć. Ima li Milošević nekog suradnika kojemu smije toliko vjerovati? Zbog svega navedenoga, Marašovi (šef DB Crne Gore) ljudi za sada nemaju razloga pribojavati se Bulatovićeva 'obećajem i ispunit ću'". 020051 MET jun 98