US WASH. POST 31. V. JOSPIN

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 31. V. 1998. Godina s Jospinom "Lionel Jospin otklanja poziv da opiše kako je preživio godinu dana na vlasti te zadržao veliku potporu inače razdražljivoga, hiperkritičnoga francuskog izbornog tijela. 'Čestitanje samome sebi nije dobra zamisao', kaže francuski socijalistički premijer u nesvjesno uvjerljivom odgovoru na moje pitanje. Jospinova vlada centra i ljevice od osvajanja parlamentarnih izbora 1. lipnja prošle godine njeguje imidž skromnosti i trijeznosti. Taj je imidž Jospinu uvelike pomogao u vladanju Francuskom koja je napustila razdoblje ideologije, ali još nije dosegla pristup masovnog marketinga, kakav prevladava u politici Sjedinjenih Država i drugdje", piše Jim Hoagland. Francuski socijalisti mnogo su bolje od svojih desničarskih protivnika shvatili da je u modernom vladanju stil jezgra, komunikacija sadržaj, a da politička kampanja ne završava pobjedom na izborima. Ista je lekcija očita i u usponu laburista Tonyja Blairea na vlast u Britaniji te koalicije centra i ljevice u Italiji, kao i u snažnom vodstvu koje su socijalni demokrati preuzeli u kampanji za njemačke državne izbore u rujnu. Odjednom, umjereni socijalni demokrati dominiraju europskim pokušajima da se nagode s globalnim gospodarstvom i pritiskom koji stvara na socijalnu državu. No Jospin se karakteristično odupire širokim uopćavanjima o toj i drugim temama: 'Ne znam je li ovo model', prigovara on. 'Na svakoj je vladi da izabere svoj put. Ja se ne povezujem s nekim modelom... No to je trend', Jospin dodaje, primjećujući da on i drugi umjereni vođe 'orijentirani prema ljevici' dijele zajednički politički jezik o potrebi da se mehanizmi slobodnog tržišta izmiješaju s brigom za društvenom pravdom. U većem dijelu jednosatnog razgovora, u svijetlom i zračnom uredu koji gleda na vrtove Hoterla Matignona, Jospin govori engleskim jezikom. To je jezik kojim će se služiti i za svoga prvog službenog posjeta Washingtonu, dogovorena za sredinu lipnja. To je važna kulturna činjenica. Francuska dobar dio svog nacionalnog ponosa, čak i identiteta, nalazi u ljepoti i čistoći svog jezika. No čak je i ovdje znanje drugih jezika sve važnije u izgradnji otvorenije Europe koja poprima svoj oblik. Kad je premijer Blair prije dva mjeseca stigao u službeni posjet Francuskoj, svoj je glavni govor održao na dojmljivom francuskom jeziku. Za vrijeme intervjua, kao i u svom vladanju, Jospin postavlja granicu koju prema potrebi zatamnjuje ili osvjetljuje. Na jednoj je strani Francuska koja čini velike korake da se otvori prema svijetu u trgovini, financijama i kulturi. S druge je strane Francuska koja je odlučna u čuvanju svojih osebujnih vrijednosti i društvenih standarda. Jospinov talent leži u sposobnosti da Francuze uvjeri da neće žrtvovati nijedan od tih ciljeva. 'Danas svatko u svojoj zemlji mora misliti globalno', kaže on. 'Globalizacija za mene ne znači uniformiranje. Samo raznovrsnost dopušta život, za ljude i za narode.' Jospinova prva godišnjica u uredu poklapa se s trideset godina studentske i radničke pobune u svibnju 1968. To je poklapanje slučajno, no postoji izravna povezanost između te dvije godišnjice kako za Jospina (sad starog 61 godinu), tako i za Francusku. Pobuna je pridonijela tome da Jospin napusti diplomatsku službu i počne se baviti politikom. A s njome je započeo i otklon od visoko centraliziranog i hijerarhijskog političkog sustava u kojemu su dominirali konzervativci, koji od iznenadne prošlogodišnje pobjede socijalista leži u ruševinama. Jospinov neautoritarni, antihijerarhijski stil sviđa se Francuzima, koji su vodili borbu protiv tradicionalnijeg vodstva njegova konzervativnog prethodnika Alaina Juppea, koji je isticao zaštitu francuskog biznisa. Pod Jospinom je gospodarstvo zapravo oživjelo. 'Jospin svoju vladu vodi kao posrednik, dopuštajući svojim ministrima da budu snažne osobnosti te da se zalažu za različite stvari. On se ne predstavlja kao šef, već kao pomiritelj', izjavljuje jedan član njegove vlade. 'Ne želimo previše ideoloških rasprava', govori mi premijer zemlje koja je izmislila taj umjetnički oblik. 'Želimo određenu fleksibilnost... i pomirbu' između radništva i menadžmenta u nadolazećim pregovorima o 35-satnom radnom tjednu. Prije trideset godina, u svibnju, francuski su sindikati odbili preuzeti rizike podupiranja studentskih pokušaja da sruši vladu Charlesa de Gaullea te je tako u Francuskoj započelo mirno odumiranje klasne borbe kao važne zamisli. Ovog svibnja, Lionel Jospin u tišini pokapa taj leš i počinje skicirati još nesiguran put u novu, manje ideološki obojenu, političku budućnost Francuske. Zasad je njegov korak bio dovoljno lagan da izbjegne mine koje su razbacane svuda po tom putu." 010231 MET jun 98