KANADA 27. V. CHRETIEN BOSNA

KANADA THE TORONTO STAR 27. V. 1998. Chretien je u pravu što ostavlja naše vojnike u Bosni "Nedavna odluka kanadske vlade da zadrži naših 1.285 vojnika u mirovnoj misiji u Bosni i Hercegovini, odluka koju je prošlog tjedna objavio premijer Jean Chretien za kratke posjete tom nemirnom području, nije iznenadila većinu promatrača sukoba koji je bivšu Jugoslaviju ostavio u ruševinama", piše odvjetnik iz Toronta Warren Kinsella. "Za ikoga tko je u Bosni proveo dan ili dva, Chretienova je odluka bila neugodna, no rođena iz potrebe. Iako bi malo Kanađana željelo vidjeti naše oružane snage gurnute u još jedan beskrajni etnički sukob u udaljenoj zemlji, životne su činjenice u Bosni nepromjenjive. A činjenice su da bi Bosna, bez 32.000 savezničkih vojnika koji se sad nalaze u području, opet kliznula u rat. Prije nekoliko mjeseci bio sam u jednoj skupini Kanađana koji su putovali u Bosnu kao promatrači 'državnih' izbora kojima se željelo dovršiti četiri godine strašnoga građanskog rata. Zajedno s mojim britanskim partnerom, također odvjetnikom, skupio sam mnogo dokaza (i vlastitim se očima uvjerio) da je saveznička prisutnost jedini bedem međunarodne zajednice protiv još jednog vala genocida i kaosa." Kinsella i njegov partner zatekli su se u republici srpskoj. "(...) U pet ujutro na dan državnih izbora, naša mala skupina stigla je u osnovnu školu u Krakovom. (...) Srbi su izgledali kao sretan, velikodušan narod. No u svakom selu, u svakom gradu, sjena smrti lebdjela je iznad glava. U gotovo polovici izbornih mjesta pod našom brigom, napušteni muslimanski domovi nalazili su se na udaljenosti koju je lako proći pješice. Izvan većine tih gradova, groblja su puna svježih humaka. Moguće je, naravno, da su strašni zločini koje su ta muslimanska sela pretrpjela bili počinjeni bez znanja ili sudjelovanja njihovih srpskih susjeda. No to nije vjerojatno. (...)" Autor zatim opisuje ulogu Radovana Karadžića u ratu, pa nastavlja: "Prema međunarodnom sudu koji je njega i 52 druga Srbina optužio za ratne zločine (radi zločina koji se kreću od masovnog silovanja 20.000 muslimanskih žena i djevojaka, genocida i prisilnog raseljavanja tisuća ljudi, do uspostavljanja koncentracijskih logora u nacističkom stilu u kojem su još tisuće njih ubijeni) - on je monstrum. Sud je također optužio za ratne zločine 18 Hrvata i tri Muslimana. Što je nagnalo Srbe da povjeruju da su tako drukčiji od svojih žrtava? Poput svojih muslimanskih i hrvatskih neprijatelja, oni su Slaveni koji su se na Balkanski poluotok naselili oko šestog stoljeća. Sve tri skupine živjele su pod vladavinom Turaka, austrougarskim carstvom, Nijemcima (dvaput), Talijanima te komunističkom strankom Josipa Broza Tita. Sve tri skupine izgledaju jednako. Sve se slično hrane. U većini područja, međusobni brakovi bili su uobičajeni. Osim svojih vjera - Hrvati su rimokatolici, Srbi pravoslavci, a Muslimani ono što im i naziv govori - jednom outsideru oni ne izgledaju previše različito. No za njih, naravno, međusobne su razlike bile sve. Bile su to razlike za koje je vrijedno umrijeti. Njihov prljavi građanski rat započeo je u travnju 1992. kad su Muslimani na referendumu (kojega su Srbi bojkotirali) glasovali za odcjepljenje od ostatka SFRJ. Na kraju je 3 milijuna ljudi postalo izbjeglicama, što je polovica stanovništva područja. Daljnjih 200.000 poginulo je, od kojih 50.000 djece. Tako dugo dok ljudi slični Radovanu Karadžiću ostaju na slobodi - tako dugo dok ljudi Bosne i Hercegovine vide oslobođenje u provođenju masovnih ubojstava, Zapadu dužnost nalaže da ostane u području. A to je razlog zbog kojega je Jean Chretien obećao da će kanadski vojnici ostati u Bosni." 280124 MET may 98