NJEMAČKA 26. V. RDW: EU POSTAVLJA SMJERNICE ZA IZVOZ ORUŽJA

NJEMAČKA RADIO DEUTSCHE WELLE Program na njemačkom jeziku 26. V. 1998. Zabrana izvoza oružja u krizna područja Ispunjavanje međunarodnih obveza, ljudska prava i unutrašnja stabilnost glavni su kriteriji EU pri dozvoli prodaje oružja određenoj zemlji, prenosi Heribert Korfmacher. "Sastavni dio lošeg odnosa Europske unije prema pitanju izvoza vojne opreme bile su potpuno odriješene ruke - svatko je radio što je htio. Moralne i ostale dvojbe mogle su u svakom trenutku biti suočene s drugačijim argumentima. Zašto, primjerice, ne prodavati oružje Turskoj - iako će ga Ankara možda primijeniti protiv vlastitog stanovništva - kada je ta zemlja partnerica u Sjevernoatlantskom savezu NATO-u. Ako je netko uistinu odbio trgovinu oružjem iz moralnih razloga, brzo se javljala druga zainteresirana strana, nerijetko partner u EU, koja je posao obavljala jako dobro i bez obzira. Takva bi praksa u Europskoj uniji trebala biti prekinuta. Na iznenađenje samih sudionika, ministri vanjskih poslova EU postigli su u ponedjeljak (25. V.) dogovor o kodeksu ponašnja ('Code of Conduct') koji bi trebao obuzdati izvoz vojne opreme u krizna područja. Donesena je u prvom redu načelna politička odluka, koja tek treba biti podrobno razrađena. No, nitko više ne pokušava potkopati samo načelo. Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel smatra spomenuti kodeks napretkom - doduše, ne potpunim, ogradio je Kinkel svoju ocjenu. Kodeks ponašanja, koji su Britanci predložili odmah na početku svog predsjedateljskog mandata u EU, navodi osam točaka. Te bi točke trebale ubuduće navesti članice EU da odbiju dostaviti oružje. Izvoz oružja i vojne opreme općenito trebao bi po tom sporazumu biti zabranjen ako određena zemlja ne ispunjava svoje međunarodne obveze; ako su ljudska prava izložena kršenju ili su ugrožena; ako u određenoj zemlji vlada unutrašnja napetost ili su u tijeku oružani sukobi; ako je mir u regiji naručitelja oružja ugrožen; ako postoji mogućnost ugrožavanja trećih država; ako se netko općenito protivi međunarodnim dogovorima; ako vojna oprema može biti zloupotrijebljena u drugim područjima te ako se za kupovinu vojne opreme koriste tuđa sredstva, namijenjena - kao u slučaju zemalja u razvoju - za druge svrhe. Osam zapovijedi Kodeksa ponašnja utvrđeno je tek nakon brojnih pokušaja njihova razvodnjavanja, a ni sada nisu sasvim imuna na takva nastojanja. Pri samom lansiranju britanskog prijedloga Pariz se pridružio toj inicijativi. Time se željelo spriječiti da Kodeks bude proglašen puritansko-strogim ili previše ograničavajućim pravilnikom. Ako članica EU odbije narudžbu za izvoz vojne opreme, druga ipak ne može bez problema popuniti tu rupu. Svi partneri EU moraju biti obaviješteni o odbijanju narudžbe i o razlozima za taj potez. Poželi li druga članica EU ipak obaviti taj posao, mora prethodno o tome obavijestiti onog partnera, koji je posao odbio. Taj propis neće u posljednjoj instanci spriječiti prodaju oružja, ali joj postavlja daleko veće prepreke. Tome valja dodati da čitavo Vijeće ministara EU mora biti upoznato s takvim poslovima, uključujući razloge pro et contra. Odgovarajuća bilješka ostat će, doduše, kao tajna u Vijeću ministara EU, ali ni Klaus Kinkel ne vjeruje da ona može biti zadržana u tajnosti, što je lukavo i priznao novinarima u Bruxellesu. S obzirom na 15 članica, tajnost bi uistinu bila prava majstorija. U tom kontekstu valja dodati i da zemlja, koja je odbila trgovinu oružjem, mora opravdati taj potez i pred vlastitom nacionalnom klijentelom. Praksa će već srediti to pitanje. Ipak, vrijedno je spomena što je EU uopće uspjela tim Kodeksom ponašnja provesti u djelo dio praktične zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Budućnost će pokazati hoće li se ta odluka razviti u primjer europske solidarnosti. U svakom slučaju, Europska unija nema ništa protiv da i ostale zemlje podupru taj kodeks u pitanju izvoza oružja", ističe na kraju komentara Heribert Korfmacher. 270415 MET may 98