AUSTRIJA 26. V. SN: ITALIJA PONOVO VODI PREPOZNATLJIVU VANJSKU POLITIKU

AUSTRIJA SALZBURGER NACHRICHTEN 26. V. 1998. "Svitanje" talijanske vanjske politike Sve talijanske gospodarske stranke slažu se da su politika i gospodarstvo međusobno tijesno isprepleteni, piše Roman Arens. "Prošle godine Italija se u Albaniji upadljivo jako angažirala vojnom akcijom 'Alba' ('Svitanje'). Posrijedi je bila susjedska pomoć, logična za bivšu zaštitničku i okupacijsku silu, i akcija spašavanja brojnih talijanskih državljana, koje su za drugu obalu Jadrana vezivali raznovrsni poslovi. No, 'Svitanje' je istodobno označilo buđenje dotada drijemajuće vanjske politike, koja sada jača svoje mišiće i samostalnom brzinom i okretnošću priređuje ne samo ugodna iznenađenja. Italija dugo nije vodila aktivnu vanjsku politiku, ocijenio je nedavno žilavi državni tajnik za vanjsku politiku Fassino. Poput mršavog trkača na duge staze, taj je lijevi demokrat unio novu živost u prvom redu na Balkan: 'Ponovno vodimo prepoznatljivu vanjsku politiku i vraćamo Italiji predugo zamrlu samosvijest'. Ponovno smo netko - ta svijest obilježava i Fassinova pretpostavljenog Lamberta Dinija, koji u funkciji ministra vanjskih poslova bezazleno pretječe svoje kolebljive kolege na vrućim mjestima. Primjerice, u Teheranu. Konzervativni bankar pritom uvijek ima na umu gospodarsku korist Apeninskog poluotoka. 'Treba čvrsto poštovati vrijednosti i načela ali ih i prizemljiti u internacionalnu stvarnost', opisao je Dini nedavno dvostruku strategiju kojom je ovladao. Čvrsto je uvjeren da razvoj globalizacije može pomiriti vrijednosti i poslove. Trgovina se već u prošlosti pokazala 'prijenosnikom vrijedosti', napominje Dini. U tom duhu svijetom putuje i uspješni premijer i profesor gospodarstva Prodi. Donedavno gotovo nepoznata, nova unutarnjopolitička stabilnost očito je u Italiji potaknula volju i samopouzdanje za postavljanje vlastitih naglasaka u vanjskopolitičkim odnosima. Prodi & Co. žele se sada profilirati po uzoru na njemačkog ministra vanjskih poslova Genschera, koji je brzim priznanjem Slovenije i Hrvatske želio iskušati snagu netom ujedinjene Njemačke. Tvrda politika sanacije proračuna, do prije dvije godine nezamisliva spremnost za uvođenje eura i niz reforma, koje nisu naišle na odgovarajuću pozornost baš kao ni upravna reforma i njezine dugoročne posljedice, jako mijenjaju ranjivu zemlju između Brennera i Sicilije. Na pragu između ranijeg osjećaja manje vrijednosti i nove samosvijesti ističe se zahtjev za ravnopravnošću u odnosu s ostalim velikim nacijama. Peta po veličini industrijska država i peti po veličini platiša doprinosa UN više neće tolerirati guranje u drugi plan, te je nakon višegodišnjih neuspješnih napora uspjela postati šesti član kontaktne skupine za Balkan. Italija, koja je kao lukavi poslovni prijatelj Srbije puno uložila u tamošnje telekomunikacije, ne pojednostavljuje rad ionako često disonantne peteroglasne kontakne skupine. Katkad treba znati 'dozirati prijetnje i mamce', kazao je Dini u osvrtu na tešku vježbu odnosa prema jugoslavenskom predsjedniku Miloševiću. Nakon što je Italija već bila vrlo bliska ruskom stajalištu protivljenja sankcijama, nedavno je ponovno poduprla politiku Zapada - u zabrani ulaganja. U iračkoj je krizi Italija najglasnije pozivala na 'dijalog', smatrajući se pobjednikom rame uz rame s glavnom tajnikom UN Annanom. I u pitanju sukoba na Kosovu, Italija je među zapadnim zemljama najudaljenija od tvrdog stajališta SAD. U zemlji s najjačom komunističkom strankom na čitavom Zapadu, pad Berlinskoga zida stvorio je u prvom redu manevarski prostor za samostalnu vanjsku politiku. Prije je Italija bila pod posebnom prismotrom Sjedinjenih Država, NATO-a i Vatikana i njezina vanjska i unutrašnja politika bila je podložna strogom vanjskom utjecaju. Samo je na jednom području Italija već tada tvrdoglavno ustrajala: međusobno različite vlade Alda Mora, Giulia Andreottija i Bettina Craxija vodile su vlastitu politiku prema prostoru Sredozemlja, posebno prema islamskim zemljama na 'Mare Nostrumu'. Te je posebne odnose diktirao zemljopisni položaj, povijesne dodirne točke zemalja na obalama tog mora i očiti vitalni sigurnosni interesi. U odnosu prema Libiji, Iraku i Iranu, Apeninski poluotok ima negativnu trgovinsku bilancu. Ghadafijevoj pustinjskoj državi, iz koje pokriva 30 posto potražnje za benzinom, Italija je 1997. morala platiti oko 7000 milijardi lira, a uspjela je prodati robe tek u vrijednosti 1540 milijardi lira. Takvi odnosi potkopavaju spremnost Italije da i dalje podupire sankcije, uvedene protiv tih zemalja. (...) Uvjerenje da su politika i gospodarstvo međusobno sve tješnje povezani jako povezuje sve političke stranke u Italiji. Uobičajena buka, koja u Italiji prati svaku temu, ne može prikriti tu činjenicu (...)", zaključuje Roman Arens na kraju članka. 270412 MET may 98