US THE NY TIMES 25. V. BOSNA O'CONNOR

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 25. V. 1998. Smanjena vojska oslanja se na pričuvne snage u Bosni "Dok se mirovna misija Sjedinjenih Država u Bosni nastavlja te guta vojna sredstva, ubrzano raste broj pričuvnih vojnika i članova narodne garde koji su gurnuti u vojnički život", piše Mike O'Connor. "U Bosnu se na aktivnu dužnost poziva više pričuvnih snaga nego što se činilo za vrijeme Vijetnamskoga rata. Prvi put u gotovo tri desetljeća borbene jedinice narodne garde šalju se u inozemstvo. Razlozi sve češćeg posezanja za pričuvnim snagama u dobroj mjeri proizlaze iz oštrog smanjenja vojnog osoblja, koje je samo u ovom desetljeću iznosilo 50%. Godine 1990., dok se hladni rat utišavao, vojska je imala oko dva milijuna vojnika na aktivnoj dužnosti te u pričuvama i gardi. Danas ih je 993.000. U isto vrijeme, broj mirovnih misija se povećao, opterećujući ne samo aktivne članove vojske već i mnoge stručnjake koji su uglavnom u pričuvi, poput stručnjaka za civilne poslove. Uporaba pričuvnih kadrova i narodne garde kako bi se nadoknadio manjak aktivne vojske postavlja pitanje vojne spremnosti - jesu li privremeni vojnici prikladno uvježbani? Osim toga, neki članovi pričuva i narodne garde pitaju se hoće li mogućnost učestalih mobilizacija odvratiti ljude od priključenja tim postrojbama. Nekim članovima pričuvnih postrojba u Bosni dodijeljene su ture koje traju duže od šest mjeseci, što daleko premašuje prosjek. Mnogi kažu da njihove obitelji i poslodavci ne razumiju razloge njihova izbivanja. General Edward D. Baca, čelnik narodne garde, kaže da sumnja da će povećana vjerojatnost slanja u inozemstvo smanjiti broj članova garde. On poriče nedostatak pouzdanih borbenih postrojba. (...) Pričuvna članica mornarice koja se sad nalazi u Bosni, glavni podčasnik Milinda Jensen (43), predstavlja ono što se Pentagon nada naći među onim Amerikancima u pričuvi koji bi se sad mogli suočiti s dugim misijama u inozemstvu. Dok neki njezini kolege negoduju zbog poziva, ona kaže: 'Volim pustolovine.' (...) Smanjen broj vojnih snaga i nova mirovna misija prouzročili su ono što viši časnici nazivaju temeljitom promjenom u načinu na koji vojska gleda na raspoložive snage. Ne radi se više o tome da se pričuvne snage i članovi garde mobiliziraju samo u posebnim slučajevima. (...) Ta se promjena snažno osjeća, i sljedeće se godine očekuje da će dvostruko više članova garde i pričuve biti poslano u inozemstvo. Mnogi časnici i vojnici u Bosni tvrde da će to samo otkriti mane nove politike. Oni se već pitaju kako često i kako dugo će civili podnositi odvlačenje od svojih obitelji i karijera i slanje na rizične, slabo plaćene poslove u drugim državama. 'Više vodstvo vojske postavlja si ista pitanja', izjavio je u telefonskom intervjuu brigadirni general James R. Helmly, zamjenik čelnika pričuva. 'Provode mnoge neprospavane noći pokušavajući na njih odgovoriti.' Članovi pričuva i garde dobivaju osrednje prihode u zamjenu za aktivno služenje koje obično traje jedan vikend mjesečno i dva tjedna godišnje. Predsjednik ih može pozvati na mnogo aktivnije služenje. Najčešće su viši prihodi koje primaju kad su mobilizirani znatno manji od onog što zarađuju na svojim građanskim poslovima. Poslodavcima je zabranjeno diskriminiranje zaposlenika pozvanih u aktivnu službu. No mnogi članovi pričuve kažu da je zakon teško provesti te ih brine što će se dogoditi budu li učestalo mobilizirani. Jedan pričuvni vodnik koji je želio ostati anoniman izjavio je: 'Šef mi je izravno rekao: 'Ako mogu bez tebe nekoliko mjeseci, valjda mogu i stalno.' Poslije hladnog rata, Sjedinjene Države ne samo da su smanjile veličinu svoje vojske već su i povećale broj inozemnih mjesta u koja šalju svoje vojnike. U svibnju je samo vojska imala 33.944 vojnika na privremenoj dužnosti u 81 državi. Većina njih sudjeluje u mirovnim misijama ili na vježbama. U isto vrijeme, vrst dužnosti koje uobičajeno zapadaju pričuvne snage - poput građanskih poslova, psiholoških operacija i izgradnje zajednice - zauzimaju važnije mjesto u novoj mirovnoj ulozi vojske. Od otprilike 200 Amerikanaca, časnika civilnih poslova u Bosni, samo jedan služi u redovnoj vojsci. Pričuvne snage u Bosni rade kao liječnici, vozači kamiona, vatrogasci i piloti, između ostalog. 'Nitko u ovoj zgradi nije predvidio nešto poput Bosne', izjavio je viši časnik Pentagona koji je želio ostati anoniman. 'No s gardom i pričuvama, mi smo to apsorbirali i ide nam dobro. (...) Ali mislim da ne bismo lako mogli podnijeti novu Bosnu ili išta nalik na nju, te ujedno biti spremni za neki veliki sukob. Kao potpora 8.300 Amerikanaca među snagama pod vodstvom NATO-a u Bosni, daljnjih 3.500 Amerikanaca nalazi se na dužnosti u Hrvatskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Francuskoj i Britaniji. (...) Mnogi kažu da usprkos svom patriotizmu, ne mogu podnijeti financijski teret. Program osiguranja ministarstva obrane, u koji su ljudi uplaćivali mjesečne premije te primali do 5.000 dolara mjesečno u slučaju mobilizacije, presušio je, uvelike zbog vala potražnje ljudi poslanih u Bosnu. Program duguje oko 40 milijuna dolara; dobar dio toga ljudima koji se nalaze na dužnosti u Bosni. (U svibnju, Kongres je odobrio 47 milijuna dolara da se plate sva potraživanja a program obustavi.) Mnogi aktivni vojnici u Bosni, kao i pripadnici pričuva i garde, vide da se broj mjesta na koja mogu biti poslani povećava te da se razdoblje između dviju misija smanjuje. Neki misle da viši zapovjednici nisu dobro procijenili kakvo to opterećenje predstavlja za osoblje. (...)" 260100 MET may 98