NJEMAČKA 23. V. DIE WELT: BIH JE NAJPRIMJERENIJE VJEŽBALIŠTE ZA NOVI NATO

NJEMAČKA DIE WELT 23. V. 1998. Jesu li američke rasprave o povlačenju tek prividne unutarnjopolitičke borbe? Angažman u Bosni sastavni je dio procesa širenja NATO-a na istok i traganja za novim identitetom zapadnog obrambenog saveza, smatra Katja Ridderbusch. "Nedavno su veleposlanici NATO-a gotovo uzgred u Bruxellesu donijeli odluku koja nikoga nije iznenadila: riječ je o produljenju SFOR-ove misije u Bosni i Hercegovini. Ta je misija trebala završiti u lipnju ove godine te je spomenuta odluka bila signal o kontinuitetu. Koncept nove misije DFOR, koja bi trebala biti upola mršavija od SFOR-ova kontingenta, jako mobilna i fleksibilna, bio je tema razgovora još prošle zime, ali zasad sve ostaje po starom - ime, broj vojnika i središnje političke i vojne zadaće: zastrašivanje i sprječavanje rata, nadzor i osiguravanje provedbe Daytonskog sporazuma, stabilizacija sigurnosno-političkog okružja za rad civilnih institucija. Temeljna razlika u odnosu na dosadašnji SFOR bit će vremenska neograničenost nove misije. Nadalje, politički promatrači očekuju dodatne manje promjene, koje bi formalno trebale udovoljiti američkim dvojbama te bi, primjerice, američki kontingent od sadašnjih 8500 vojnika trebao biti nešto smanjen. U Washingtonu je već provedena rasprava o produljenju američkog angažmana u SFOR-u. Tom su prilikom protivnici predsjednika Clintona pokušali svoje izolacionističke sklonosti uviti u zabrinutost: zabrinutost za američke vojnike na nestabilnom Balkanu, zabrinutost za državni proračun - naime, planiranih 2,5 milijarde američkih dolara za operaciju SFOR-a ipak je u međuvremenu naraslo na više od 6,5 milijarda. Kritičari su podsjetili Predsjednika i na njegovo obećanje da će američke postrojbe biti povučene iz Bosne do ljeta 1998. Clinton neće moći ispuniti svoje obećanje. Naime, nema sumnje da će usporedno s američkim povlačenjem vojnika iz Bosne to isto učiniti i sve ostale zemlje. Protekle su godine pokazale da je nazočnost SAD u Bosni nužna te da često prizivan europski obrambeni identitet funkcionira samo u okviru NATO-a i pod okriljem SAD. Nadalje, nema sumnje ni da će u slučaju povlačenja Amerikanaca iz Bosne širenje NATO-a na istok i njegov novi strateški koncept biti suvišni budući da ne postoji primjerenije vježbalište za nove izazove NATO-a od misije SFOR-a. Upravo iz tog razloga postavlja se pitanje nisu li rasprave o američkom povlačenju u prvom redu prividni unutarnjopolitički sukobi i nije li, štoviše, uspostavljen prešutni konsenzus da intervencija ograničenog dosega tijekom vremena treba prerasti u neograničen angažman NATO-a u Bosni. Nakon sloma komunizma u istočnoj Europi i povjesničarske objave 'kraja povijesti', NATO se našao pod pritiskom da nešto učini. Tek su malobrojni prognozirali da će samo nekoliko mjeseci nakon njemačkog ujedinjenja u Jugoslaviji ponovno izbiti na površinu stari sukob, zaoštriti se i prerasti u krvavi rat. Povijest nije završila - samo je predahnula. Na sastanku na vrhu, održanom u srpnju 1990. g. u Londonu, NATO je utvrdio uvjete za prilagodbu svoje strategije novom sigurnosno-političkom okružju. Osim globalnih izazova - nastanka pustinja, promjena klime, demografskog rasta, masovnih migracija, borbe za vodu i sjenu, energiju i sirovine - to je okružje obuhvaćalo i još uvijek obuhvaća opasnost međunarodnoga terorizma i gospodarskoga kriminala, nekontroliranog širenja oružja za masovno uništenje i etničkih i vjerskih sukoba. U tom kontekstu SFOR-ova misija u Bosni, u kojoj sudjeluje 35 država, uključujući 15 članica NATO-a i 20 država izvan NATO-a, postaje idealtipsko vježbalište za 'novi NATO'. Novi NATO, širenje na istok i angažman u Bosni dijelovi su istog procesa. Pitanje Kosova pokazuje da je taj novi NATO neprekidno izložen opasnosti preopterećenja: zapadni obrambeni savez suočava se sa sve izričitijom željom za vojnim angažmanom na Kosovu. No, zanemarimo li činjenicu da bi za vojni angažman NATO-a na Kosovu bio potreban mandat UN, postavlja se pitanje primjerene reakcije - i mjerodavnosti. Napokon, ne treba zaboraviti da bi takav angažman podrazumijevao suprotstavljanje paravojnoj postrojbi iz Beograda, zamaskiranoj u status specijalne policije. Osim toga, valja podsjetiti i na sljedeći politički problem: NATO-ov angažman protiv milicija jugoslavenskoga predsjednika Miloševića ugrozio bi NATO-ov savez s Rusijom", upozorava Katja Ridderbusch. 250108 MET may 98