21. V. FRANCUSKI LIBERATION - PIERRE LAZULY O INTERNETU

FRANCUSKA LIBERATION 21. V. 1998. Internet ili cyber-laži "Sjećati li se početaka televizije? Taj čudesni izum trebao je svima omogućiti slobodan pristup kulturi i informacijama. Promicatelji multimedija danas pjevaju iste pjesme, a čovjek mora biti zasta prilično naivan da im povjeruje. Internet, to je još gore od televizije, to je apoteoza frivolnoga i merkantilizma. Mediji jednodušno kažu da je internet revolucija, da je multimedija čudesan svijet. Sutra ćete pričati sa svojim prijateljima u Sidneyu, posjećivati najveće izložbe i, osobito to, svakoga ćete dana ispunjavati svoju virtualnu potrošačku kutiju. Dobrodošli na autocestu potrošnje. A već na prvoj postaji za plaćanje cestarine, zamolit će Vas da kupite računalo s Intel Pentium procesorom. Mora se priznati da knjiga, s komercijalnog gledišta, nikako ne zadovoljava. Dovoljna je sama sebi, ne uzrokuje nikakvu dodatnu potrošnju, a i ljudi je previše često posuđuju jedni drugima. Čitatelj satima ostaje izvan sustava, izvan domašaja promidžbe. A istodobno razvija svoju neovisnost i kritički duh. To je jako nepoželjno. Stoga, stvorimo novu utopiju o svjetskoj enciklopediji, suvremenu, svima dostupnu, i počnimo hvaliti vrijednosti informatičkog društva! Pogledajte to dijete kako uči na internetu, uz pomoć tog multimedijskog računala koje za dvije godine više ništa neće vrijediti! Te CD-Romove koji se gomilaju za svaki njegov rođendan! Pretplatu na internet, telefonske račune! Adrese na internetu čije se korištenje mora plaćati, kupovanje preko interneta, marketing na internetu... Toliko potrošnje, a tako malo razmišljanja! U tom svijetu, u kojemu kraljuje grafika, tekst postaje arhaičan. Kao i na televiziji, zavođenje se mora obaviti na brzinu. I tu nestaje kritički duh i promišljanje, a prevladavaju pojednostavnjene izjave. Informacija se mora staviti na pozornicu da bi postojala, a posuda je važnija od njezina sadržaja. Najnovija tehnološka inovacija, 'push-tehnologija', mogla bi donijeti novu revoluciju na mreži. 'Push', to znači gurati informaciju do korisnika koji je postao previše pasivan, pravi cyber-promatrač. Tako se bolje može razumjeti najavljeno spajanje multimedija i sredstava priopćavanja, tako da će internet u budućnosti prenositi program prilagođen svakome pojedincu. A to prilagođavanje pojedincu prava je bit svega toga. Pod izgovorom da će Vam bolje služiti, opskrbljivači uslugama na internetu žure kako bi izradili Vaš profil. Kao pravi 'big brothers', imaju računala koja će proučavati Vaše ponašanje. Tako da oni koji stvaraju reklame prilagođavajući se Vašem ukusu, mogu bolje prodati ono što žele. Danas operateri sklapaju savezništva s proizvođačima, a cilj je vladanje informacijom i usmjeravanje korisnika prema uslugama i proizvodima koje nude njihovi partneri. Tako da je teško razlikovati pravu informaciju od reklamiranja. Za vrijeme održavanja ljetnih tečajeva posvećenih komunikacijama u Hourtinu, Lionel Jospin je, govoreći o internetu, rekao da je to 'borba inteligencije'. Moramo se čuvati takvog pojednostavnjivanja. Oni koji ne budu imali pristup internetu, postat će žrtve novog oblika isključivanja. Ali, očito je da to nije sve. Lionel Jospin je u istom govoru obećao da će sve učiniti kako bi svi Francuzi mogli koristiti te nove usluge, a u to uopće ne moramo sumnjati. To je cilj svih gospodarskih čimbenika. Kako bi nove usluge bile rentabilne, svako kućanstvo mora posjedovati barem po jedan Network Computer - računalo posvećeno jedino korištenju interneta. Zamislite samo što bi bilo s reklamiranjem kad bi televizore posjedovala samo intelektualna elita! Možemo biti sigurni da će do 2000. godine dobar dio Francuza imati priključak na internet. Tako će se u 'borbi inteligencije' sukobiti oni koji budu imali dovoljno velik odmak od svega, i dosta jasnu viziju kako bi mogli iz toga izvući gospodarski i kulturni profit, i oni koji će dobiti ulogu običnih potrošača kojima će oni prvi manipulirati. A odmak se ne stječe 'surfanjem' po mreži. Obrazovanje mora, umjesto da čovjeku usadi vještinu za rukovanje tim alatima, poučavati nepovjerljivost i razvijati kritički duh. Tisak mora, umjesto što pada u nesvijest od oduševljenja, upozoravati na to da je informacija na internetu često zapravo redakcijsko reklamiranje. I moramo biti hrabri pa reći da se tu zapravo radi samo o potrošačkoj autocesti. 'Računalo je nužno za odgoj Vaše djece', kažu nam. Nije to netočno. Zar naša djeca ne moraju nužno znati rukovati tim alatima kako bi pronašla svoje mjesto pod suncem na tržištu radne snage koje se sada zaklinje samo u postojanje svijeta kao velikog sela? Ali te riječi donose svoje plodove u potrošnji. Toliko je roditelja koji osjećaju grižnju savjesti pa pohrle u prodavaonice multimedije i iz njih izlaze umirene savjesti, s naljepnicom 'Pentium' na njoj! A siromašne obitelji često žrtvuju svoju ušteđevinu 'kako njihova djeca ne bi zaostajala u školi'. U toj istoj školi koja pjeva o prednostima multimedije, a ne daje im sredstva da se njome služe... Tako se govori i da će internet stvarati nova radna mjesta i gospodarski rast. Istina je, industrija nove tehnologije cvjeta, i u tom se području stvara veliki broj novih radnih mjesta. Ali što će biti sutra? Tko to može biti tako naivan da povjeruje da će oruđe koje treba povećati produktivnost i smanjiti cijenu, dugoročno imati povoljne učinke na stvaranje novih radnih mjesta? Cilj mreže, to je očito, jest ukidanje posrednika između proizvođača i potrošača. Uostalom zato je tržište i toliko zainteresirano za sve to. Unatoč svemu tome, internet je prekrasno sredstvo za komuniciranje, i tu predstavlja veliki napredak. Čovjek se može slobodno izražavati i može se obratiti cijelome svijetu. U tome treba tražiti razlog za spektakularno oduševljenje i izradu osobnih web-stranica kojih sada ima na milijune. Na žalost, iako se na njima vodi velika briga o grafičkom izgledu, prosječni internaut često nema što poručiti. Na sreću, ima stranica koje sadržavaju i nekakvu poruku ili onih čiji kreatori preuzimaju ulogu umjetnika multimedija, ili pak postaju improvizirani kroničari. No, izražavati vlastito mišljenje na internetu, to je otprilike kao i pričati o svijetu i politici u nekoj krčmi. Publika su obično vaši prijatelji i nekolicina zalutalih gostiju. Iako, katkada, neki nadareni web- majstor uspije privući širu publiku. No, ono što je na internetu najljepše, nije ta mreža na kojoj zajedno žive prodajni mastodonti i šank-filozofi. Aspekt koji najviše oduševljava, sigurno je elektronska pošta. Vrlo brza i gotovo besplatna, ona danas stvara novi naraštaj pisaca pisama. Osobno dopisivanje i male kronike dopisivanja između prijatelja znakovi su otpora tehnologiji koja vidi samo sebe. Vjerojatno ćemo ipak shvatiti. U informatičkom društvu, kao i u arhaičnom svijetu, najljepši se susreti ne događaju na velikim autocestama, nego slučajno, na sporednim puteljcima", piše inženjer informatike Pierre Lazuly. 220029 MET may 98