DIE WELT-MILOŠEVIĆ NA TITOVOM TRAGU-19. V.

NJEMAČKA DIE WELT 19. V. 1998. Milošević na Titovom tragu "Otkako su jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević i albanski vođa Ibrahim Rugova dogovorili pregovore o statusu pokrajine Kosova, postavlja se pitanje što bi Milošević mogao ponuditi Albancima i što bi Rugova najmanje morao postići da bi Albancima bilo prihvatljivo mirno rješenje sukoba. Postoje četiri moguće inačice političke budućnosti Kosova od kojih se zasad samo jedna čini u stanovitoj mjeri praktična. Prva bi bila nezavisnost, što je Rugova do sada tražio. To bi značilo rat, a budući da se sada pregovara, čini se da je taj ekstremni zahtjev gurnut u pozadinu. Na drugom kraju ljestvice bila bi prava na samoupravu što su Srbi više puta predlagali. Ti su prijedlozi daleko od ustava iz 1974. koji je Albancima dao opsežnu autonomiju, sve do vlastite policije. Povratak na taj ustav - treća inačica - najmanje je što Rugova mora ponuditi Albancima kako bi pridobio njihovo odobravanje. Za Miloševića koji je taj ustav 1989. stavio izvan snage, to bi ipak bio povratak na raniji status quo bez drugih prednosti osim izbjegavanja sankcija Zapada. Paradoksalno, četvrto bi rješenje koje se Albancima čini idelanim, moglo i Miloševiću biti politički privlačno: kompromis s Albancima mogao bi izrabiti kao odskočnu dasku kako bi, kao nekoć Tito, i formalno vladao Jugoslavijom kao predsjednik. Miloševićev problem kao predsjednika države sada je u tomu da nema formalnu moć. Ured državnog predsjednika u Jugoslaviji je reprezentativan, stvarna moć je u rukama srpskog predsjednika. Osim toga jugoslavenski predsjednik ovisi o Crnoj Gori; mala republika je u parlamentu paritetno zastupljena. Crna Gora sada pod novim predsjednikom Đukanovićem teži za većom neovisnošću od Srbije, a sam Đukanović slovi kao odlučan Miloševićev protivnik. Definicija predsjedničkog ureda i nadrazmjerna težina Crne Gore smetaju i ometaju Miloševića. Albanci kao 'drugo najbolje' rješenje traže za sebe isti položaj kakav ima Crna Gora. Žele postati jugoslavenskom republikom ako je nezavisnost nedostižna. Milošević bi im to mogao dopustiti. Ali zato bi morao mijenjati savezni ustav. Kako se čini, to će ionako morati - kako bi iznova definirao svoj predsjednički ured - ali mu za to nedostaje potrebna dvotrećinska većina u saveznom parlamentu, poglavito stoga što Crna Gora ometa njegov plan. Kosovski bi sukob Miloševiću dao priliku da promjenu ustava ne provede preko parlamenta nego referendumom. Pri tomu bi jednim udarcem mogao ubiti tri muhe: svijetu predočiti državničko rješenje kosovskog sukoba; predsjednički ured izgraditi u mjestu s kojega se gospodari i Jugoslaviji: i ključ raspodjele mjesta u parlamentu promijeniti tako da ni Crna Gora ni Kosovo ne mogu spriječiti srpske odluke. Takvo bi rješenje imalo kvaku jer bi Albanci moguće imali više pravnih mogućnosti za odvajanje od Jugoslavije, kao ranije Hrvatska ili Slovenija. No Milošević kao moćan predsjednik još uvijek ima opciju da se poslije uspjelog manevra opet prihvati albanskog pitanja i pokaže tko je gazda u kući. Prvi uspjeh Milošević je zabilježio još jučer: međunarodna kontaktna skupina ukinula je zabranu ulaganja u Jugoslaviji. Zabrana je uvedena prije deset dana kako bi Miloševića odvratila od njegova krutog držanja u kosovskom sukobu" - piše Boris Kalnoky. 200135 MET may 98