19. V. ŠPANJOLSKI EL PAIS - VICENC FISAS - ODRŽAVANJE MIRA

ŠPANJOLSKA EL PAIS 19. V. 1998. Vojska za mir "Iako ćemo uskoro proslaviti desetu godišnjicu završetka hladnog rata, čini se da neke države i dalje održavaju vlastite sigurnosne strukture iz prošlosti te da sprječavaju stvaranje novoga sustava sigurnosti koji bi se mudro mogao nositi s izazovima koje nam donosi novo stoljeće. Vladina stranka, da ne idemo nekamo dalje, još predlaže zadržavanje profesionalne vojske od 170 tisuća ljudi, a ne usuđuje se čak ni objaviti koliko će to stajati, zbog visokog iznosa. Svi znaju, počev od samih ministara obrane i vanjskih poslova, da je najbolja obrambena politika ona koja posvećuje istu pozornost i sprječavanju sukoba, kao i ona koja uz pomoć odlučne politike u diplomaciji, gospodarstvu, kulturi i trgovini pametno i na vrijeme reagira na one situacije koje bi, kad bi se zanemarile, na kraju izazvale oružane sukobe, patnje i humanitarne krize. Kako bi se takve situacije što bolje izbjegavale ili ublažavale, makar i djelomice, moramo biti aktivni i moramo imati jasnu, dugoročnu viziju o tome kako povećati sigurnost u nekoj regiji ili na cijelom planetu. Naravno, govorimo o kulturalnim politikama koje će ljudima omogućiti da bolje razumiju i poštuju ostale kulture i vjere, o gospodarskim i trgovinskim politikama koje će zaista omogućiti razvoj ostalih država i neće ih osuditi na ostanak izvan sustava i o diplomatskim politikama koje će stvarati mostove između društava i podijeljenih ili sukobljenih strana. O vanjskoj politici koja će se ozbiljno pozabaviti razoružanjem i nadzorom trgovine oružjem. O politici suradnje koja će velikodušno podupirati države koje izlaze iz nekog sukoba kako bi započele teški proces prijelaza, obnove, pomirbe itd. itd. Za potporu tom velikom programu stvaranja nove sigurnosti moraju postojati sposobne osobe, predane svome radu, ali i gospodarski preduvjeti za uspješno provođenje tog zadatka, centri gdje će se razvijati mirovna strategija i poticati što veće sudjelovanje, budući da je riječ o poslu koji mora biti zajednički za mnoge ljude, a ne samo za uski krug stručnjaka. A što mi činimo? Prije devet godina, na ovim istim stranicama predložili smo da država za istraživanja o miru i razoružanju izdvoji 1 posto novca koji inače troši na kupovanje oružja. Nije to mnogo novaca, naravo, ali čak ni to nismo sposobni izdvojiti, i to deset godina poslije završetka hladnog rata. A na sveučilištima i na nekim drugim mjestima svakoga dana susrećemo sve veći broj mladih koji su dobro obrazovani i žele to raditi, ali su frustrirani zato što ne znaju gdje bi se dodatno obrazovali ili gdje bi mogli profesionalno raditi na izgradnji mira, kao promicatelji inicijativa na tom polju, kao stručnjaci za sprječavanje sukoba, za pregovore, za posredovanje, razoružanje, stvaranje povjerenja, posredovanje u mirovnim procesima, a dugačak je popis zanimanja koja su mladima nedostupna zbog kratkovidnosti političara koji ne mogu zamisliti neki drugi način za obavljanje tih poslova osim onih koji su postojali u prošlosti. A zahtjev o 1 posto proračuna koji se izdvaja za naoružavanje i dalje je dobar i nužan. Ako država može plaćati 170 tisuća vojnika, trebala bi imati i ekvivalent u tih 1 posto (1.700 ljudi) koji bi se u potpunosti posvetili tom mirotvorstvu, uz mali broj vojnih profesionalaca koji bi sudjelovali pri zadacima održavanja mira. Ne izgleda baš razumno da država poput naše nije sposobna izdvojiti 1 posto novca koji se troši u vojne svrhe za te zadatke budućnosti, a nije razumno ni to da Ujedinjeni narodi bez uspjeha pokušavaju saznati je li moguće održati četvrti sastanak posvećen razoružanju (posljednji je bio 1988. godine), a ne mogu ga održati zato što države nisu spremne platiti 20 milijuna dolara koliko bi stajao, a istodobno nema nikakvih problema za plaćanje 750 milijardi dolara godišnje koliko se troši na održavanje vojska. Ako naša društva nisu kadra shvatiti koliko je nužno poduzimanje tih prvih koraka, to je zato što zatvaramo oči približavajući se golemom ponoru koji je pred nama. Mladima treba pružiti prigodu da svijet grade uz pomoć boljih instrumenata za stvaranje mira. A za to će vrijeme oni dobro učiniti ako budu glasno zahtijevali to svoje pravo", piše Vicenc Fisas, profesor na Unescovoj Katedri za mir i poštovanje ljudskih prava na Otvorenom sveučilištu u Barceloni i predsjednik španjolskog Istraživačkog društva za mir. 200133 MET may 98