DER SPIEGEL-POREZI-16. V.

NJEMAČKA DER SPIEGEL 16. V. 1998. Porezi Prijete li turobnija vremena svima koji svoj imetak žele odnijeti na sigurno pred državnom blagajnom? EU je čvrsto odlučila isušiti europske porezne oaze. Luksemburški premijer Jean-Claude Juncker uživa veliki respekt bonnskog ministra financija. Njegovo zalaganje za Europu Theo Waigel visoko cijeni. Naprotiv, puno je lošiji njegov odnos s njegovim izravnim kolegom, ministrom financija malog vojvodstva. Bavarac ga sumnjiči da sustavno mami njemačke porezne utajivače u bankarski raj između Belgije, Francuske i Savezne Republike. Mali susjed, tako glasi prigovor, na taj način vara njemačku državnu blagajnu godinu za godinom za 15 do 20 milijarda maraka dospjelih poreza na dohodak od kamata. Europski svijetli lik i porezni mračnjak imaju isto ime. Jean- Claude Juncker, šef vlade i financijski gospodar patuljaste države u srcu Europe, čak se i ne srami svojeg djelovanja. Druge su države također nepoštenim sredstvima namamile luksemburški novac preko granice, odgovara. Nijemcima preporučuje da smanje svoje poreze. Tada se bijeg od poreza više ne bi isplatio. On nipošto neće prtljati po bankarskim tajnama svoje zemlje kako bi njemačkim goničima olakšao lov na njemačke utajivače poreza. Ako će biti po poreznom povjereniku EU-a Mariu Montiu, Juncker može ustrajati na svojoj bankarskoj tajni, no unatoč tomu poreznoj oazi Luksemburgu prijete sumornija vremena. U srijedu ovoga tjedna Monti će povjerenstvu EU-a dati svoju smjernicu na blagoslov. Njezin je cilj: novčani ulog građanina EU-a u drugoj zemlji zajednice u svrhu utaje poreza u buduće se više ne smije isplatiti. Montiev je plan jednostavan. Zemlje članice moraju obvezati svoje banke da od svake isplate kamata inozemnom ulagaču odbiju najmanje 20 posto za državnu blagajnu. Država koja to neće, po Montievoj smjernici ima još jednu opciju. Alternativno može poslati 'kontrolna priopćenja', dakle financijske vlasti zemlje članice izvijestiti o visini dobiti od kamata njezinih građana. Time bi se također osiguralo korektno oporezivanje. Kamate u većini zemalja Europske unije moraju biti oporezovane kao dohodak. No dugo se godina u većini zemalja krijumčarenje dobitka držalo kavalirskim prekršajem. I u Saveznoj Republici postoji bankarska tajna. To je taj način utaje poreza činilo gotovo bezopasnim pothvatom. To se promijenilo 1. siječnja 1993. Na pritisak Saveznog ustavnog suda Theo Waigel je uveo 30 postotnu olakšicu poreza na kamate. No to vrijedi samo za građane koji su porezni obveznici. Stranci koji moraju platiti porez u svojoj zemlji, nemaju olakšice. No tamo često prešućuju svoju zaradu od kamata. Međutim, porez na kamate postoji u mnogim državama EU-a. On je između 10 i 40 posto. U većini zemalja su strani porezni obveznici oslobođeni tog davanja. Danska, Luksemburg i Nizozemska ni od svojih ni od stranih građana ne ubiru porez na kamate. Luksemburžani su osim toga zaštitili potencijalnog utajivača poreza zakonom koji zabranjuje bankama davanje obavijesti znatiželjnim financijskim službenicima. Posljedice su bile sagledive: Nijemci su poslije 1992. masovno nosili svoj novac u inozemstvo, ponajprije u sigurnu luku Luksemburg. Od tada je navodno granicu prešlo ukupno 500 milijarda maraka. Puštanje krvi javnih prihoda iz godine u godinu sve više je boljelo novcem oskudnog Thea Waigela. Sve je više ustrajao na usklađenju oporezivanja kamata u Europi. No godinama su se branile ponajprije dvije zemlje - Velika Britanija i Luksemburg. Presudan proboj uspio je Waigelu 1. prosinca prošle godine na Europskom vijeću ministara financija u Luksemburgu. Poslije protjerivanja konzervativnog Johna Majora od strane laburista Tonya Blaira, Britanci su iznenada bili za suradnju. A Juncker iz Luksemburga nije se mogao toliko silovito braniti koliko je želio. Mala je zemlja upravo imala polugodišnje predsjedništvo EU-a, a Junckera su zbog njegova spretnog euro-menadžmenta hvalili od Blaira do Jacquesa Chiraca, od Helmuta Kohla do Romana Prodija iz Italije. Da je glede kamata zastupao dvojbene vlastite interese, pala bi sjena na njegov politički uspjeh. Pristao je dakle na prijedlog povjerenstva da se odrede smjernice za oporezivanje dobiti u Europskoj uniji. Poslije pola godine Monti je gotov. S njegovom poreznom stopom od najmanje 20 posto Bonn je sasma zadovoljan. Budući da u Luksemburgu kamate nisu veće nego u Njemačkoj i da banke traže lakome pristojbe za transfer novca, Waigelovi se stručnjaci nadaju da će uskoro presušiti rijeka novca u veliko vojvodstvo. Razlika između 30 posto olakšice doma i gubitka od 20 posto plus x, premali je poticaj za bijeg od plaćanja poreza. No s izglasavanjem u povjerenstvu, smjernica još nije zakon. Svi ministri financija EU-a moraju se suglasiti. Prigovora ima dovoljno. Kad su se predstavnici ministara financija nedavno u Bruxellesu prvi put neslužbeno bavili Montievim planom, otpor je došao s dvije strane. Pariz je ustrajao na stopi poreza od najmanje 25 posto. Ali javio se i Luksemburg, oslobođen predsjedništva, s novim borbenim duhom. Gaston Reinesch, Junckersov zamjenik u ministarstvu financija, prosudio je da je 20 posto previše. Njegov kolega Yves Mersch izračunao je da bi Luksemburg kao utvrda izbjeglog kapitala mogao preživjeti samo uz stopu poreza od najviše 10 posto. Veća bi žrtva ubuduće ostavila ulagače podalje od njihove zemlje. Tu bi se ponudili obližnji kanalski otoci Guernsey i Jersey ili Antili pod zaštitom Nizozemske. Monti želi zagraditi put do njih. Države EU-a su se konačno obvezale da će 'u zavisnim ili pridruženim područjima' u okviru svojih 'ustavnih mogućnosti' provesti oporezivanje kakvo je u EU. Poreznim oslobođenjem na uloženi novac primamljuju i karipski Kajmanski otoci ili, puno bliža i udobnija, susjedna Švicarska. Budući da banke, prisiljene na porezni odbitak, nerado dopuštaju svojim klijentima da odu, nude im nulte obveznice. Tko ih kupi, ne dobiva nikakve godišnje kamate, dakle porez postaje tupo oružje. Dobitak uložnika je samo u razlici između kupovne cijene obveznica i očito većeg kasnijeg povrata. Mario Monti se neće dati nadmudriti. Povjerenik je samouvjeren: 'Oporezovat ćemo razliku u vrijednosti tih obveznica tijekom cijelog roka'" - piše list. 180053 MET may 98