NJEMAČKA 13. V. FR: INDIJA ŽELI POSTATI STALNOM ČLANICOM VS UN

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 13. V. 1998. Indija potpiruje vatru Nije moguće previdjeti vezu između stalnog članstva u Vijeću sigurnosti UN-a i statusa atomske sile, napominje Pierre Simonitsch. "Rijetko je koji političar tako brzo ispunio predizborno obećanje kao novi indijski premijer Atal Bigari Vajpayee. Samo dva mjeseca nakon preuzimanja premijerske dužnosti, desni nacionalistički vođa Hindua priredio je tri atomska pokusa. U ime dvojbenoga povećanja sigurnosti, Indija prihvaća rizik globalne osude i mogućih sankcija. Naravno, lakše je aktivirati upaljač na atomskoj bombi nego ukloniti bijedu i socijalnu nepravdu. No, indijski nacionalisti prihvaćaju rizik izazivanja lančane reakcije. Pakistanci nikada nisu tajili svoju ambiciju posjedovanja prve 'islamske atomske bombe'. Prijeti opasnost da nuklearna zabluda zahvati čitav krizom uzdrmani islamski luk, koji se proteže preko pola zemljine kugle - od Izraela do Sjeverne Koreje. Kada status atomske sile izbore tri ili četiri države na azijskom kontinentu, ni Japan neće moći dugo stajati po strani. Japanska vlada sve zabrinutije prati sadašnji razvoj događaja. Po vlastitom je tumačenju Indija u ponedjeljak uspješno testirala fizijsku bombu, 'mini-nuklearnu bombu' i termonuklearni eksploziv, ustvrdivši da tijekom podzemnih pokusa nije došlo do širenja radioaktivnih tvari. Vlada u Delhiju želi time dokazati da njezini znanstvenici vladaju čitavom klavijaturom atomskoga naoružanja. No, dalek je i skup put između atomskih pokusa i statusa vjerodostojne atomske sile. Važan je čimbenik sposobnost za drugi udarac. Sprječavanje uništenja atomskog naoružanja preventivnim napadom na površini zemlje zahtijeva da bar dio tog naoružanja bude neranjiv. Nužna mješavina nosača atomskog naoružanja sastoji se od zrakoplova u stalnom angažmanu, podmornica na nuklearni pogon, mobilnih raketnih rampa i zaštićenih raketnih silosa, opremljenih kompliciranim uređajima za podizanje naoružanja. Tko ne vlada tim tehnikama ili ih ne može financirati, izlaže se opasnosti da postane prvom žrtvom atomskog rata. Indijcima su te pretpostavke vjerojatno poznate. Stoga preostaje nada da Indija opetovanim atomskim pokusima nakon 24-godišnjeg prekida želi samo na sebe skrenuti pozornost političke javnosti. Sadašnja indijska vlada obećaje narodu da više neće tolerirati omalovažavajući odnos velesila, potvrđujući time jednu političku konstantu. Naime, Indija nije potpisala ni međunarodni sporazum iz 1970. g. o neširenju atomskog naoružanja (...) ni zabranu svih atomskih pokusa iz 1996. g. Pozivajući se na svojih milijardu stanovnika, Indija zahtijeva status stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, koji bi joj osigurao pravo na sudjelovanje u odlučivanju o svim svjetskim političkim pitanjima. Trenutačno krug stalnih članica VS UN obuhvaća samo pet službenih atomskih sila - SAD, Rusiju, Kinu, Francusku i Veliku Britaniju. U tijeku su pregovori o reformi, ali očigledna je veza između statusa atomske sile i prava na veto u vrhovnom tijelu UN-a za donošenje političkih odluka. Indijski političari optužuju sadašnje atomske sile da žele ovjekovječiti sustav dvostrukih mjerila. Atomsko je naoružanje zapravo neupotrebljivo. Nitko ne može zamisliti situaciju koja bi opravdala njihovu upotrebu. Usprkos tome, na svijetu još postoji oko 25 tisuća atomskih bojnih glava svih kalibara. Američko-ruski pregovori o razoružanju stagniraju. Kakvom vanjskom prijetnjom mogu svoje atomsko naoružanje opravdati Francuska ili Engleska? Usprkos tome, danas sve države uz iznimku Indije, Pakistana i Sjeverne Koreje, poštuju načelo neširenja atomskog naoružanja. Sve su one ratificirale odgovarajući ugovor ili su najavile njegovo potpisivanje. Južna Afrika uništila je već proizvedene atomske bombe. Stajalište Indije zadalo je težak udarac tim nastojanjima čiji je cilj uspostava relativne sigurnosti. Kina i Rusija poduprle su zabranu atomskih pokusa uz uvjet da je poštuju i ostale države. Prijeti opasnost da će indijski pokusi i u Sjedinjenim Država potaknuti novo vrjednovanje sigurnosne politike. Gledano iz vojne perspektive, Indija nema što dobiti u natjecanju u naoružanju s Pakistanom. U tri rata Indijci su dosad uspijevali zadržati prevlast konvencionalnim oružjem. Atomska pat-pozicija između te dvije zemlje krila bi u sebi i opasnost nepromišljenih poteza. No, Indija se u prvom redu uspoređuje sa svojim velikim susjedom Kinom. Još se osjećaju posljedice traume pograničnog rata iz 1962. Ispravan odgovor velesila na indijski izazov bio bi ozbiljan pristup smanjenju nuklearnog naoružanja, a time i potvrda njihove besmislenosti. Gospodarske sankcije najvjerojatnije nisu primjereno sredstvo za prevenciju nuklearnog požara u Aziji", smatra Pierre Simonitsch. 140158 MET may 98