CORRIERE DELLA SERA-RECENZIJA KNJIGE-11. V.

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 11. V. 1998. EUROPA Budućnost se rađa iz mita List objavljuje recenziju knjige 'Europa naroda' skupine autora. "Sada se pojavljuje povijest europskih naroda kad je pao zid u Berlinu i privodi se kraju dok se obavlja odlučan obrat u gospodarskom životu kontinenta. Krajnje aktualno djelo, ali nije povezano s 'rokovima' Maastrichta. Geopolitički obzor Europe naroda puno je širi, prostor 'zemalja i mora od Atlantika do Urala, od Islanda do Krete', a vrijeme su one četiri tisuće godina na našim leđima. Plod je dugog rada geografa, etnologa, lingvista, povjesničara književnosti, umjetnosti, znanosti, prava, vjera i tako dalje: više od sto autora koji su se okupili na stranicama tog djela u pet velikih tomova, koje su zamislila i uredila dvojica istraživača Poligrafskog instituta i državne tiskare.(...) Naslov u prvi plan stavlja prave sadržaje i gotovo izražava izazov: upuštamo li se doista u razdoblje u kojem se prevladavaju koncept 'nacije' (bilo etničke bilo političke) i povezan koncept teritorijalne 'domovine'? Za mnoge su to samo pobožne želje. Ipak, pothvat koji je obavilo mnogo znanstvenika, pokazuje barem jedan put kojim treba ići: otkrivati ili možda prvi put otkriti duboko kulturno jedinstvo kontinenta. U uvodu stoji da to nije 'Enciklopedija Europe': doista, autori nude puno originalnije perspektive materije iz svoje kompetencije. No može se reći da je to enciklopedija 'za Europu' koja se radi u trenutku kad joj je žurno potrebna spoznaja i kad se narodi nalaze pred velikom količinom otvorenih pitanja. Sabatini i Golini izlažu svu zbunjenost ne samo zbog opširnosti zadaće nego u smislu takve rekonstrukcije. Distanciraju se od svih 'egzaltacija' europske povijesti (poput nepoznavanja beskrajnih zločina počinjenih i od strane Europljana?) ali na kraju priznaju da 'bi povijest mogla imati pozitivno značenje': podupiru ga zbog činjenice što je ljudska aktivnost unatoč svemu proizvela na ovom kontinentu 'najbolje uvjete za život koji su ikada postojali i najmanje socijalne nejednakosti koje su ikada postignute' i također ili možda ponajprije, jer su 'tu nastala, u rukama nekih, i pokušala se razviti najviša načela tolerancije, slobode svijesti, jednakosti spolova i očuvanja ljudskih prava'. Oprezan optimizam koji ostavlja slobodno polje kritici. Prva poglavlja predstavljaju 'Fizičku povezanost Europa - Sredozemlje' a slijedi 'Značenje europskog prostora', 'More i njegovi resursi', 'Vožnje i ustoličenja', izvori energije, prirodni elementi, dakle sve što je uvjetovalo život na kontinentu. To je trag označen tim 'ljudskim zemljopisom', tako dragim 'novim povjesničarima'. Svidjelo bi mi se vidjeti podsjećanje na grčki mit u Europi - čedo koje je oteo Jupiter u liku bika na feničkim obalama i preko mora odveo na Zapad - jer bi nam se prije pojavila Europa kao 'koncept', a zatim europska stvarnost. No početni opisni pristup odmah postaje problematičniji. Po kanonima 'nove historiografije' s obzirom na događaje (poredane zatim u opširnom pregledu povijesne završnice) navedene su 'teme': urbanizacija područja, mjesta gdje se živjelo (dvorac, samostan, selo, grad), funkcija pisane kulture i tako dalje, sve do razgovora o manjinama (Židovi, Muslimani, Cigani i mnoge unutarnje lingvistike; no posljednjih su se godina oblikovale nove stvarnosti). Timski rad, iako koordiniran, može donijeti rasipanje. O jezicima i njihovim obiteljima govori se u tri toma, ali je dakako bilo teško obraditi u istom indoeuropskom i sadašnjem kontekstu jezike koji nestaju. (...) Znatan je prostor posvećen izvornim kulturama, jezicima i književnostima i ne mogu ne sjetiti se imena Alfonsa De Nole, preminulog prije svršetka djela (...) Cijela su poglavlja posvećena strukturama obitelji, demografskim ustrojima, učincima nadzora prerane smrti i neželjenih rađanja, migracijskim pokretima;(...) Podjela Europe na Zapad i Istok koju su do prije nekog vremena radile ideologije i hladni rat, čini se nadvladanom optimizmom kojeg bi, jao, događaji mogli pobiti. Bila bi poželjna i neka kritička napomena protiv tendencije stvaranja Europe uz marginalizaciju njezine kolijevke: Sredozemlje, koje je čini mi se prilično zapostavljeno, 'slava prošlosti'.(...) Recimo i to: bilo bi poželjno da Europa koja se stvara postane manje eurocentrična, otvorenija spram 'Trećega svijeta' (izraz koji treba biti pod navodnicima) za razliku od starog kolonijalističkog kontinenta, manje egoistična i više pacifistička od 'Europe nacija' i 'domovina', manje podložna amerikaniziranoj potrošnji, svjesnija svojih vrijednosti i dužnosti. Činit će se utopijskom nada da će u dogledno vrijeme postati jedinstvenija kroz kulturu i umjetnost a ne samo preko trgovine i valute, kozmopolitska, a ne samo 'zajednička', s više razumijevanja i prihvaćanja nego ponosna i arogantna: više 'socijalist ljudskog lika' ( u smislu, treba biti jasno, izraza preuzetog od disidenata s istoka koji su se borili protiv totalitarizma), a manje kapitalist bez lica. No to je pouka koja proizlazi iz povijesti njezina jedinstva kultura; i baš iz 'Europe naroda'. Rijetko sam radio recenziju djela s tolikim osjećajem sukrivnje" - piše među ostalim Predrag Matvejević. 120038 MET may 98