ŠAKIĆEV BRAT KAŽE DA JE PISMO AUTENTIČNO

ZAGREB, 11. svibnja (Hina) - Odvjetnik Ivan Kern, koji je imenovan za branitelja Dinka Šakića protiv kojeg se na zagrebačkome Županijskome sudu vodi kazneni postupak za kažnjovo djelo ratnoga zločina protiv civilnog stanovništva, izjavio je danas da je pismo Dinka Šakića koje je objavio "Nedjeljni Vjesnik" autentično.#L# Kern je kazao kako mu je Šakićev brat Tomislav rekao da sadržaj pisma objavljena u "Nedjeljnom Vjesniku" odgovara onome što mu je brat rekao da je napisao u pismu te da potpis odgovara potpisu njegova brata. Pismo koje je navodno dugo putovalo Šakić je po nekim prijateljima poslao u Hrvatsku bez naslova. Šakićev brat, kako kaže odvjetnik, ne zna što se u međuvremenu s pismom događalo dok nije objavljeno.#L# U dužemu pismu koje je objavio "Nedjeljni Vjesnik" 10. svibnja Šakić se osvrće na knjigu Antuna Miletića "Jasenovac", knjiga III., izdana 1987. u Beogradu, u kojoj je, kako kaže, objavljena fotokopija jednoga pamfleta u kojem je proglašen ratnim zločincem. U pismu kaže da se iz priložena pamfleta, koji je službeni dokument bivše tzv. Narodne Republike Hrvatske, vidi da nema nikakva nadnevka ni imena članova komisije koja je utvrđivala 'zločine', ni službenog žiga i potpisa ovlaštene osobe. Nadalje ističe kako se u svakome "sudskom postupku" mora osumnjičeni ili optuženi "vjerodostojno indentificirati". Pri tomu kaže kako zna da i danas ima nekolicina živih Dinka Šakića. Osvrćući se na svjedočenje Egona Bergera, koji je na suđenju Andriji Artukoviću ustvrdio da su u Jasenovcu u prosincu 1941. on i Miroslav Majstorović zaklali nekolicinu Židova, ustvrdio kako je u prosincu 1941. živio u Bosanskome Brodu i nije znao da u Jasenovcu postoji logor. Navodi da dok je bio u jasenovačkome logoru od 2. studenoga 1942. pa do 14. listopada 1944. "nije nikada bilo fizičkog niti psihološkog maltretiranja zatočenika, a niti ikakvih masovnih ubijanja" te da je bio upravitelj logora od 2. srpnja 1944. do 14. listopada 1944. Kaže da je za njegove odsutnosti otkrivena "afera dra. Mile Boškovića i drugova", da nije imao "nikakva udjela u istrazi te afere" te da mu je kao upravitelju bila "dužnost izdati naređenje za izvršenje osude nadležnog suda". Na kraju pisma Šakić kaže kako je zbog progona i zlostavljanja za kraljevske Jugoslavije imao i previše razloga da plati istom mjerom onima koji su ga progonili, ali da to nije učinio, već se "ponio kao čovjek prema svima". "Uvjeren sam, da će nadležni sud ispitati moj slučaj i proglasiti bezvrijednim i ništavnim sve ovakove i slične šablonske odluke i osude bivše Narodne Republike Hrvatske ili Jugoslavije", piše među inim Dinko Šakić u pismu datiranom 6. siječnja 1997. iz Buenos Airesa. Županijski sud u Zagrebu 21. travnja donio je odluku o provedbi istrage protiv osumnjičenika Dinka Ljubomira Šakića te predložio određivanje pritvora, a 24. travnja Ministarstvo je pravosuđa diplomatskim putem Republici Argentini poslalo molbu za izručenje Dinka Šakića, u skladu s ovlastima utvrđenim Zakonom o kaznenom postupku. (Hina) mc 111554 MET may 98