FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

VOA-ŽANIĆ-10-5

GLAS AMERIKE - VOA 10. V. 1998. O političkim porukama sprovoda Gojka Šuška, Željko Matić razgovarao je s Ivom Žanićem. Predstavljajući Ivu Žanića, Matić u uvodu kaže: "Ivo Žanić je slobodni pisac i urednik u časopisu 'Erasmus'. Od sredine osamdestih godina u novinama 'Start', 'Slobodna Dalmacija', 'Nedjeljna Dalmacija' i 'Vijenac', piše o političkim ritualima, simbolima i frazeologiji. Dosad je objavio sljedeće knjige: 'Mitologija inflacije i govor križnog doba', 'Smrt crvenog fiće' i nedavno knjigu 'Prevarena povijest' u čijem podnaslovu stoji: 'Guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini '90.-'95'. - Gospodine Žaniću, prošli tjedan u Hrvatskoj je prošao u znaku smrti i sprovoda ministra obrane Gojka Šuška. Sve je u političkom životu države bilo podređeno tom događaju. Koja je njegova poruka? = Pa, taj sprovod, kao što i u svijetu uvijek biva s pokopima visokih državnih dužnosnika, naravno, odašiljao je i jednu političku poruku. To je bila poruka o političkoj ustrajnosti, dosljednosti i stanoviti poziv na političku ili emocionalnu homogenizaciju. Međutim, kao i mnoge druge stvari koje se u suvremenoj Hrvatskoj događaju, u tome nije pronađena prava mjera koja bi, dakle, pomirila tu prirodnu potrebu svakog državnog sustava da odašilje simboličnu poruku i mjeru građanskoga ukusa koja bi sačuvala i stanovitu privatnost te smrti i njezinu običnu ljudsku dimenziju. - Upadljiv je bio izostanak bivših premijera Manolića i Mesića, ali i generala Tusa i Špegelja. Predsjednik Tuđman je ovaj sprovod proglasio najvećim u hrvatskoj povijesti, iako mu je, kao povjesničaru, sigurno poznata veličina i povijesni značaj pogreba Stjepana Radića. = Pa čak i ako uvažimo prirodan običaj da se na pokopu u govoru o pokojniku upotrijebi malo jače riječi, u skladu s onom 'O mrtvima sve najbolje', mislim da je tako kategorična tvrdnja da je posrijedi najveći sprovod u hrvatskoj povijesti - osim što je, naravno, faktografski netočna - i neukusna. Ne bi pokojnikov ugled i važnost ništa izgubili da nije bilo te kvantifikacije. Na ovaj način opet se iskazao taj mentalitet vladajuće stranke i njezina prvoga čovjeka koji drže da prije njih ništa nije postojalo. Da hrvatska povijest počinje '90., odnosno, nakon tisućugodišnjega prekida vraća se u kolosjek s kojega je ispala, odnosno bila izbačena, zbog nesloge, a onda je pomirbom '90. ponovno vraćena u svoju izvornu kolotečinu. Naravno, Radićev sprovod ostaje nenadmašen i, po mojemu mišljenju, trajno nenadmašiv u hrvatskoj povijesti. Ne samo po brojčanoj zastupljenosti ljudi, nego i po općem jednom osjećaju koji ga je pratio, kada je - malo patetično zvuči, ali uistinu nije pogrešno reći - na trenutak cijeli hrvatski narod bio kao jedan. To je, opet, u skladu sa službenom politikom koja svakoga hrvatskoga političara prije pojave HDZ-a nastoji diskvalificirati na jedan ili drugi način. Od preporoditelja, preko Mažuranića, Strossmayera - to su sve 'jugofili', ne znam, Radić je bio ovo, Maček ono, nitko ne valja. Dakle, ta tvrdnja da je posrijedi najveći sprovod u hrvatskoj prošlosti, po meni, važnija je po dimenziji diskvalifikacije hrvatske političke prošlosti nego li pohvale samome ministru Šušku u prigodi kada je manje-više uobičajeno da se upotrijebe i malo veće, uzvišenije karakteristike. - Ovih smo dana svjedoci ponovnog oživljavanja kulta Josipa Broza Tita. Posjeti Kumrovcu su češći, a posjetitelji na čudan način komuniciraju s pokojnikom, informirajući ga putem 'Knjige dojmova' o aktualnim prilikama u zemlji, pa i o rezultatima nogometnih utakmica. O čemu se radi? = Ja mislim da je u golemoj većini slučajeva - kada je posrijedi ovo iskazivanje počasti Titu ili kada ga, u različitim anketama, ljudi ocjenjuju pozitivnije nego što to on objektivno zaslužuje - to poruka našoj suvremenosti. Da tu nije u pitanju ili je kod vrlo malog broja ljudi u pitanju jedno svjesno ideološko i političko pristajanje uz projekt kojega Tito simbolizira, ideološki i državni projekt, nego je to poruka suvremenoj vlasti. Kritika, prije svega, njezine socijalne politike, vanjske politike, pa i njezine rastrošnosti, korupcije, kojima je, naravno obilovala i Titova Jugoslavija, bez daljnjega. Ali, kada se danas prisjetimo neke od afera iz vremena Jugoslavije; primjerice u drugoj polovici osamdesetih skandala s vikendicama u Neumu, gdje su b-h komunisti sebi sagradili vikend-naselje i pri tome, naravno, učinili niz zloupotreba i zakonskih prekršaja i krađa materijala i sl. Pa te se vikendice, koje su bile pojam rastrošnosti i zloupotrebe i korupcije i nepotizma, uistinu doimaju kao kolibe u odnosu na neke kuće, odnosno dvorce, pripadnika današnje hrvatske političke elite. - Okrenutost prošlosti, svakodnevno inzistiranje na Hrvatima kao najstarijem europskom narodu, pretvaranje parlamentarnih rasprava u pseudopovijesne polemike, postala su temeljna obilježja hrvatske politike. Kuda to vodi? = U svakom slučaju ne vodi u napredak. To, dakako, proizvodi jedan vrlo loš psihološki učinak. Potiče jedan autističan, konzervativan mentalitet, a onda, iz takvoga mentaliteta ne može proizići ni društveni ni materijalni razvoj. To je klasičan trik da ne bismo vodili računa o stvarnosti; to nije nikakav izum HDZ-a, takvih je bilo i bit će. Istodobno, to nas tjera da veliki dio svoje energije trošimo na raspravu o stvarima o kojima mi ne možemo donijeti nikakvu razumnu odluku, pa da da uistinu sve nacionalne energije, do daljnjega, posvetimo raspravi o tome, ne znam, da li je Maček trebao '41. prihvatiti ili ne prihvatiti Njemačku ponudu. Na tome možemo stotinu godina raspravljati, okupiti najpametnije ljude u svijetu. Možemo, čak, i donijeti odluku i zaključak što je Maček trebao napraviti, međutim, ne možemo promijeniti historijsku situaciju iz '41. godine. Te rasprave spadaju u historiografiju kojoj treba omogućiti da radi, da istražuje, bez ideoloških i političkih pritisaka. O njezinim rezultatima se može i treba kritički raspravljati u javnosti, međutim, operativna vlast nema što raditi u tom području. Kao i svugdje u svijetu, tako su i naši nazivi ministarskih resora vrlo precizni - gospodarstvo, kultura, školstvo, obrana - dakle, time se treba baviti. A oni se svi ponašaju kao da se naša vlada sastoji od jednoga jedinoga ministarstva, ministarstva za povijest, i za obnove i prepravke povijesti. (VOA) 110243 MET may 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙