VOA O SUĐENJU ŠAKIĆU

GLAS AMERIKE - VOA 6. V. 1998. Je li "slučaj Dinka Šakića" već sada pod utjecajem "jeftinog senzacionalizma i plitkog politikanstva", kako tvrdi Udruga hrvatskih sudaca? To je tema priloga Bojana Klime u kojemu on razgovara s Michaelom Scharfom. Američki mediji ovih dana posvećuju dosta pozornosti skorom suđenju Dinku Šakiću, bivšem zapovjedniku koncentracijskog logora Jasenovac. Primjerice, u današnjem izdanju dnevnika 'The Washington Post' objavljen je članak pod naslovom "Ekstradicija iz Argentine i doček dostojan junaka". Naslov završava upitnikom. U hrvatskim medijima, barem onim tiskanim, posljednjih se tjedana često objavljuju razgovori s preživjelim logorašima Jasenovca, a i inače se dosta govori o ovoj temi. Vjerojatno je to i navelo Udrugu hrvatskih sudaca da se jučer oglasi priopćenjem u kojem se medijima prigovara zbog - citiramo: "jeftinog senzacionalizma i plitkog politikantstva". Kritiziraju se i "međunarodni čimbenici koji paternalistički zahtijevaju regularno suđenje". Hrvatski suci, odnosno njihovo profesionalno udruženje, tvrde da se time "ometa pravda i utječe na tijek i ishod postupka". Ove tvrdnje za Glas Amerike komentira Michael Scharf, profesor pravnog fakulteta Sveučilišta Nove Engleske, iz Bostona. Gospodin Scharf je stručnjak za međunarodno kazneno pravo, ali i za odnos medija i pravosuđa. Radio je u američkom Državnom tajništvu, a bio je i televizijski komentator suđenja bosanskom Srbinu Dušanu Tadiću, kojega je haaški sud osudio na dvadeset godina zatvora zbog genocida i zločina protiv čovječnosti. Upitali smo profesora Scharfa narušava li se regularnost suđenja kad mediji pozorno prate svaki iskaz svjedoka, a čitav sudski slučaj budi određene strasti. "Naravno da će jedan ovakav slučaj za sobom vuči i golem publicitet. Radi se o bivšem zapovjedniku koncentracionog logora. Sjetimo se sličnih suđenja iz prošlosti, recimo suđenja Adolfu Eichmanu. Mediji su naravno vrlo zainteresirani za sve što se s time u vezi događa. Ali samo činjenica da se o tome piše i govori, da se iznose različita mišljenja - sve to ne znači da će suđenje biti neregularno. Znači, može biti i strasti i zučljive raspre, a da se na kraju ipak ispuni obveza za poštenim suđenjem." Kako to postići? Michael Scharf navodi jedan primjer iz američkog sudstva: Gotovo svaki Amerikanac je upoznat sa slučajem Sama Sheparda, liječnika iz Clevelanda koji je početkom šezdesetih godina bio optužen za ubojstvo supruge. Mediji su gospodina Sheparda već prije suđenja gotovo proglasili krivim. Po slučaju je inače i snimljen film "Bjegunac", s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi. Branitelj Sama Sheparda, glasoviti odvjetnik F. Lee Bailey, je u raspri pred Vrhovnim sudom tvrdio da je u društvu u svezi s ovim slučajem stvorena "gotovo cirkuska atmosfera". Mediji su u tolikoj mjeri utjecali na porotnike i suce, da je Samu Shepardu jednostavno bilo nemoguće suditi u skladu sa zakonom - tvrdio je odvjetnik Lee Bailey. A što je na kraju odlučio Vrhovni sud? "Vrhovni sud je presudio da sama činjenica što je slučaju dan golem publicitet ne znači da sudski proces mora biti neregularan i nepravedan. Važno je da publicitet nije jednostran - što bi bilo kada bi mediji recimo isključivo pisali i pretpostavljali optuženikovu nevinost ili krivnju. Tek bi se u tom slucaju moglo upitati hoće li optuženiku biti pravedno suđeno." Michael Scharf smatra da je u slučaju Dinka Šakića ta opasnost u stvari vrlo mala. Naime, za razliku od Amerike, u Hrvatskoj o krivnji optuženog ne odlučuje 12-člana porota, sastavljena od običnih građana, već sudac ili tročlano sudačko vijeće, znači profesionalci. "Pretpostavimo da se radi o profesionalcima, da su to suci koji odista žele biti objektivni, da nemaju predrasuda. Takvi suci bi trebali biti sposobni da se na neki način "isključe" ili "odmaknu" od medijske buke, te da sude kao da se ništa ne događa. Naravno da ce biti neizravnih pritisaka, od domaće a i strane javnosti, ali posao je suca da bude, među ostalim i hladnokrvan i objektivan, te da se ne obazire na pritiske." U hrvatskoj javnosti atmosferu pred suđenje obilježavaju i interviewi s bivšim logorašima Jasenovca, koji se sjećaju zapovjednika Dinka Šakića. Mogu li takvi interviewi možda utjecati na odluku suda? "Iako ih se posljednjih sedam-osam godina nije često intervjuiralo, ti su ljudi, ipak, u posljednjih pedesetak godina često javno govorili o onome što su preživjeli. Prema tome, njihove priče za hrvatsku javnost nisu nešto novo", kaže Michael Scharf. Međutim, u procesu dokazivanja pred sudom, njihova bi svjedočanstva možda mogla pomoći obrani, a ne optužbi! - napominje Michael Scharf i objašnjava: "Ako preživjeli svoje svjedočanstvo najprije ispričaju novinarima, a tek onda u sudnici, branitelji će se usredotočiti na moguće razlike u ta dva iskaza. Razlike su moguće, jer radi se o starijim ljudima te o događajima koji su se dogodili prije više od pedeset godina. Na taj se način svjedokov iskaz vrlo lako dovede u sumnju. Zbog toga tužitelji ne vole da svjedoci govore za novine." Udruga hrvatskih sudaca zamjerila je i "međunarodnim čimbenicima da iskazuju paternalistički odnos" te da već sada prejudiciraju ishod suđenja. Michael Scharf ovako komentira ovu tvrdnju. "Svaki put kad pred sud iziđe neki od većih ratnih zločinaca, svrha suđenja nije samo kazna za tog pojedinca. Cilj je znatno širi, i zbog toga je odgovornost suda mnogo veća. Naime, u ovakvom slučaju, sud nije odgovoran samo domaćoj, već i svjetskoj javnosti. Važno je reći što se to u stvari u Jasenovcu dogodilo, kako se slične stvari ne bi dogodile ponovno - niti u Hrvatskoj a niti bilo gdje drugdje u svijetu. Na određen način, suđenje Dinku Šakiću će zbog toga biti lekcija iz povijesti." Michael Scharf smatra da suđenje Dinku Šakiću za Hrvatsku predstavlja "jedinstvenu priliku da se suoči s događajima iz vlastite povijesti. Zbog toga je suđenje Dinku Šakiću isto toliko važno koliko i suđenja koja se upravo vode pred Haaškim sudom za ratne zločine iz 1991. i 1992," smatra ovaj profesor pravnog fakulteta Sveučilišta Nove Engleske. (VOA) 070145 MET may 98