US WASH. POST 4. V. NOVINARSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 4. V. 1998. Kompetentnost i novo novinarstvo Richard Hardwood piše o 'Committee of Concerned Jounalists' (istraživačkoj skupini čiji predstavnici obilaze Sjedinjene Države održavajući forume o novinarstvu i raspravljajući o uzrocima trenutačno lošeg ugleda profesije: " (...)Njihov program ističe temeljna pitanja: Što je novinarstvo, tko je novinar, je li 'objektivnost' mit, a novinarstvo tek 'aktivnost polemike i ideologije'? O tim i drugim temeljnim pitanjima oni nalaze prilično intelektualnog nereda u redovima. (...)" Na jednoj konferenciji predmet je bio novinarska 'kompetentnost'. "U moje vrijeme, 'kompetentnog' je izvjestitelja bilo lako opisati. Bio je brz, točan i poznavao je grad. Prvi bi stigao do mjesta održavanja policijske racije ili barske tučnjave. Skupljao je sve činjenice, ispravno izgovarao imena, ispunjavao svoje rokove i bio brži od konkurencije. Ako je znao i pisati, to bolje. Ako ne, osigurajte mu lektora. To je određenje 'kompetentnosti' imalo dug i koristan život. Ali sad postaje zastarjelo. U većini današnjih novina barske se tučnjave vjerojatno neće smatrati 'viješću', iako bi mogle postati element u sociološkom izvješću o uništavalačkom ponašanju američkog muškarca. Takva priča, naravno, neće imati nefleksibilan rok predaje, i nitko neće brinuti o objavljivanju vijesti prije konkurencije budući da, osim u šačici gradova, konkurencija među novinama više ne postoji. Novinarstvo se nekad dobrim dijelom određivalo vremenskim pojmovima. 'Vijest' je bila predstavljanje događaja koji su trebali biti 'novi', svježi i prolazni; imperativ je bio ispuniti zadane rokove, radi osiguranja 'svježine' proizvoda te razlikovanja novina od knjiga, brošura, časopisa i tako dalje. Danas su, međutim, 'vijesti' osjetljive na vrijeme sve manji dio novinarskog sadržaja. Došlo je do velikog pomaka na 'mekane vijesti' koje dolaze u raznim varijantama i zahtijevaju drukčiju kompetentnost od one koja se cijenila u prošlosti. Nedavna studija Zaklade Pew podcrtava tu tendenciju: 'Prije dvadeset godina u novinarstvu je prevladavalo čisto novinsko izvješćivanje o događajima: što se dogodilo jučer. Danas, vijesti teže imati posredniji ili tematski pristup priči. Godine 1977., više od polovice svih priča (52%) bile su čisto novinsko izvješćivanje ... Do 1997. ta je brojka pala na manje od jedne od tri priča ... što je pad od 40%.' 'Mekane vijesti', koje sad zauzimaju veći dio prostora u našim dnevnim novinama i časopisima, uključuju zdravlje, zabavu, tračeve o slavnima, životni stil, znanost, vjeru, moral, kulturnu kritiku i različite teme povezane s potrošnjom. Da bi se stvorio taj materijal, okuplja se veliko osoblje kritičara i stručnjaka, ljudi čija kompetentnost ima malo veze s novinarskom kompetentnošću koja se cijenila u prošlosti. U nekim su slučajevima literarne vještine preduvjet za posao. Specijalizirano znanje postalo je važno na mnogim poljima. Početkom ovoga stoljeća, predsjednik harvardskog sveučilišta, Charles Eliot, odbio je ponudu Josepha Pulitzera da subvencionira novinarsku školu. Eliot je novinare smatrao 'pijancima i skitnicama' koje ne spadaju na fakultet. Bilo je to rašireno stajalište, i do sredine stoljeća obrazovanje većine novinara završavalo je sa srednjom školom. Pritjecanje fakultetski obrazovanih ljudi u novinarstvo znatno je utjecalo na pomak od 'krutih vijesti' i tradicionalne literarne forme koju novaci često smatraju ograničavajućom. To je vodilo ne samo stilskoj promjeni već i znatnim revizijama shvaćanja 'novinarstva', pa i uvođenju komentara i analiza. (...) Pritjecanje obrazovanih ljudi u novinarstvo stvorilo je novu 'kompetentnost' za zaposlenje: fakultetsku diplomu. (...) Na sastanku su također predlagane i druge vrste kompetentnosti - 'kulturna kompetentnost' koja bi novinarima omogućila da se bave multikulturalnim zajednicama. Drugi prijedlog, koji je stigao od Jay Rosen, profesorice newyorškog sveučilišta, odnosio se na 'kompetentnost u suosjećanju, demokraciji, nadi, ljubavi. Novinari koji su kompetentni na taj način ne samo da će stvari činiti dobro već će i učiniti pravu stvar'. I na posljetku, glas stvarnosti: 'Povećamo li kompetentnost, morat ćemo povećati troškove novinarstva. Kompetentnost stoji novaca'." 042252 MET may 98