FAZ-KOSOVO-29. IV.

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 29. IV. 1998. 'Batina od mrkve' i ratna opasnost na Kosovu "Ako se ove srijede sastanu politički ravnatelji ministarstava vanjskih poslova država kontaktne skupine, moglo bi se dogoditi da se o kosovskoj krizi ne dosjete puno toga. Ako ipak nešto odluče, to će u Beogradu teško izazvati nešto više nemira od zaključaka Europske unije od ponedjeljka: zabrana dostava oružja kao i oklopnih vozila ne zastrašuje visoko naoružanu zemlju poput Srbije. Niti od prijetnje da će se zamrznuti srpska imovina u inozemstvu, nitko nije zadrhtao. Većina je novca vjerojatno već odavno skinuta s računa i spremljena na sigurno mjesto. I bez toga je kontaktna skupina nesložna. Dok Amerikanci, Britanci i Nijemci zagovaraju odlučnije držanje spram Beograda i daljnje kaznene mjere, Rusija, Francuska i Italija žele da ostane na sadašnjim sankcijama i da se potraži 'političko rješenje'. Općenito se čini da diplomati i ministri vanjskih poslova kontaktne skupine za Balkan veći dio svoje energije troše da bi izgladili međusobne razlike u mišljenjima. Rezultat vijećanja ne zaslužuje čak ni naziv 'najmanji zajednički nazivnik.' Međunarodna je zajednica zbog opasno zaoštrene krize u južnoj srpskoj pokrajini u kojoj je 90 posto etničkih Albanaca, uistinu pred dvojbom. U biti ne raspolaže prikladnim kaznenim mjerama. Nitko ne želi novi embargo jer su iskustva od 1992. do 1995. pokazala da su unutarnje vladajuće strukture Srbije gospodarskom i političkom izolacijom samo ojačale, dok je nevolju trpjelo ponajprije stanovništvo. Osim toga sve se susjedne države boje bolnih gubitaka u trgovini sa Saveznom Republikom Jugoslavijom (Srbija i Crna Gora) pa su se, bez obzira na svoje političko stajalište glede kosovskog sukoba, izjasnile protiv novog gospodarskog embarga. S druge se strane vodstvo u Beogradu nikada nije dalo pokrenuti na prave ustupke izgledima za prijam u međunarodne političke i financijske ustanove. Srbija je opet došla u stadij ratnog gospodarstva. Ono malo reformista napustilo je vladu i prepustilo mjesto nacionalnim frakcijama. One propovijedaju o herojskom otporu srpskog naroda svim pokušajima inozemstva da se umiješa u unutarnje stvari zemlje i da pridonese njezinu raspadu. Diplomatski patentirani recept 'mrkva i batina' pretvorio se u neku vrstu 'batine od mrkve'. U međuvremenu na Kosovu sve vodi prema nekoj vrsti rata. Kako će on teći, još se ne može sa sigurnošću predvidjeti; ali može se da će do njega doći. Političke su fronte nepokolebljive i krute. Referendum 23. travnja o mogućem sudjelovanju inozemnih predstavnika u rješavanju kosovskog problema utvrdio je srpsko stajalište. Jugoslavenski predsjednik Milošević koji je potaknuo referendum, može osjećati da je njegova politika sukobljavanja dobila potvrdu. Stoga ne treba računati na promjenu smjera u Beogradu. Na Kosovu su tenkovi najjači argument Srba. Istodobno kosovski Albanci ostaju pri svojim zahtjevima za državnom neovisnošću od Srbije. Ni oni, prema potvrdi njihova izabranog predsjednika Rugove i njegove Demokratske lige (DLK) ne mogu odstupiti od svojeg stajališta. Od početka godine dogodilo se previše toga, previše ja Albanaca ubijeno u srpskim policijskim akcijama, a da bi kosovski Albanci izišli iz svoje države u sjeni i opet se predali srpskoj vlsti. Što bi dobili povratkom u staru autonomiju? Tko bi im mogao jamčiti da Beograd opet neće ukinuti samoupravu kad se to političkom vodstvu u Beogradu učini oportunim, kao i 1990? Beograd je kontaktna skupina potvrdila svojim beskonačnim ponavljanjem stajališta po kojemu nitko ne podupire težnje za samostalnošću samozvane 'Republike Kosova' kosovskih Albanaca. Pritom je zagonetno zašto bi Kosovo pod daljnjom beogradskom vladavinom s gotovo dva milijuna frustriranih i tlačenih Albanaca više pridonijelo stabilnosti regije nego bilo koje drugo rješenje statusnog pitanja. U međuvremenu na vojnoj razini izgleda kao da se ponavlja hrvatski ili bosanski scenarij. Srpsko civilno stanovništvo srpska je policija sustavno naoružavala. Na srpskoj strani zapravo nema više nikakve razlike između policije, vojske i civilnog stanovništva. Provedeno je 'nacionalno načelo'. Vojnim obveznicima u jugoslavenskoj vojsci koji se ne žele pokoriti tom načelu, preostaje samo dezertiranje. Javljeno je da su neki vojnici iz Crne Gore već napustili svoje jedinice na zapadu Kosova. Na strani kosovskih Albanaca odvija se sličan proces 'nacionalne homogenizacije pod oružjem'. Suparništvo s 'Oslobodilačkom vojskom Kosova', ma što se krilo iza te oznake, među kosovskim Albancima više nije moguće. Sjećajući se pokolja u regiji Drenice zapadno od Prištine krajem veljače i novih žrtava na albanskoj granici prošloga tjedna, političke razlike su sporedne. Na Kosovu se, iz subjektivne unutarnje perspektive protivnika, radi o borbi za opstanak dvaju naroda. U skladu s tim stvaraju se i fronte između Srbije i Albanije. Još u rujnu albanski su se premijer Nano i Milošević sastali na Kreti na 'povijesnom sastanku' koji je trebao započeti novu epohu bilateralnih odnosa. U međuvremenu Nano koji je pokušao nagodbu s Beogradom, govori o napadima OVK-a na srpske policajce kao o opravdanoj zakonitoj ljutnji na povijesnu i patološku nasilnu vladavinu Srba. Jer u Albaniji raste politički pritisak na do sada umjereno socijalističko vodstvo da jasno zauzme stranu uz zemljake s druge strane granice sa Srbijom. Izraziti nerazmjer žrtava na obje strane upućuje na to što bi moglo uslijediti u slučaju proširenja sukoba: pokolj albanskoga stanovništva. Devet od deset stanovnika na Kosovu su Albanci i devet od deset žrtava rata mogli bi biti Albanci. OVK i naoružani Albanci u najboljem su slučaju kadri voditi gerilski rat s terorističkim napadima protiv srpsko-jugoslavenske ratne mašinerije. Za položajni rat i rat na crtama fronte te za obranu 'oslobođenih teritorija', OVK nije sposoban. Ima kalašnjikove i lake strojnice, u najboljem slučaju i obrambene tenkove i minobacače. Izvješća jugoslavenske vojske o velikom krijumčarenju oružja iz Albanije vjerojatno su pretjerana. Međunarodni promatrači u sjevernoj Albaniji nisu primijetili pokrete preko albansko-jugoslavenske granice. Srpska strana naprotiv ima od tenkova preko zrakoplova i borbenih helikoptera do topništva i raketnih bacača sve što je potrebno za nadzor područja kao što je Kosovo. Za razliku od pretežno brdovite Bosne, brežuljkasta visoravan Kosovo prikladna je za teške ratne strojeve. Pokretljivost i poznavanje terena lako naoružanim Albancima nije baš strategijska prednost, kao što je to bio slučaj u obrambenoj borbi Muslimana u Bosni. Stoga je najvjerojatniji scenarij da će rat na Kosovu biti kratak i strašan. Svaki metak kosovskih Albanaca srpska će policija i jugoslavenska vojska osvetiti kišom granata. A tada će ljupke brežuljke Kosova prekriti grobna tišina" - piše Matthias Rueb. 292352 MET apr 98