NJEMAČKA 29. IV. DIE WELT: SVIJET ĆE OKO KOSOVA FORMIRATI 'CORDON SANITAIRE'

NJEMAČKA DIE WELT 29. IV. 1998. Zbunjeni na pragu rata na Kosovu Zapad je na Kosovu već učinio sve što je mogao učiniti, smatra Boris Kalnoky. "Prije četiri tjedna ministri vanjskih poslova u sastavu kontaktne skupine za Bosnu priprijetili su Beogradu kažiprstom i dali srpskom vodstvu mjesec dana vremena da na Kosovu odustane od daljnjeg nasilja i da s većinskim albanskim stanovništvom pokrene dijalog o autonomiji te pokrajine jer će se inače suočiti s novim sankcijama. Dva tjedna prije toga postavljen je sličan ultimatum sa sličnim posljedicama - odnosno, bez njih. Jedina dosadašnja reakcija Srba bio je izazivački ton u smjeru Zapada i snažna psihološka mobilizacija naroda za mogući rat. Vrhunac tog procesa bio je referendum od 23. travnja, na kojemu je postavljeno pitanje treba li Srbija u sukobu na Kosovu tolerirati inozemno posredovanje. Ne, odgovorilo je 95 posto birača i dvije trećine biračkog tijela. Nakon ultimatuma Zapada, na Kosovu je ponovno ubijeno oko 40 ljudi - u prošla dva mjeseca stradalo ih je više od 120. Danas će se kontaktna skupina u Rimu savjetovati o sljedećim potezima. Mnoga su pitanja posve nejasna, uključujući i ono o strateškim planovima Albanaca i Beograda. Primjerene reakcije moguće je skicirati samo ako su poznati ciljevi srpske i albanske strane. Žele li Srbi rat? I zašto? Bi li za Albance status analogan statusu Crne Gore bio realno kompromisno rješenje ili bi radikalniji među njima i u tom slučaju posegnuli za oružjem kako bi izborili nezavisnost? Postoji li uopće sredstvo koje bi od Srba moglo iznuditi takav ustupak? Činjenica je da nitko ne zna što Beograd namjerava. Neki strahuju da jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević nema pravi srednjoročni ni dugoročni plan već se probija od tjedna do tjedna. Dosadašnji razvoj događaja zapravo je moguće protumačiti samo na dva načina: prva je mogućnost da Beograd želi 'riješiti' problem Kosova, kao i prethodno problem Bosne - podjelom tog područja nakon rata i etničkog čišćenja. Pretpostavka je da Milošević smatra da Kosovo ionako ne može dugoročno zadržati te da je sada kucnuo povoljan trenutak budući da novi rat u Bosni i Hrvatskoj nije vjerojatan pa sve snage mogu biti usredotočene na Kosovo. Druga je mogućnost da Beograd nakon listopada prošle godine nije više želio tolerirati provokacije 'Oslobodilačke vojske Kosova' (OVK) i da je to bio razlog za pokolje u ožujku te da ondašnje krvoproliće ne treba pripisati zapovijedi iz Beograda već odveć marljivim posebnim policijskim snagama. Otada Srbi znaju da prema Zapadu i prema Albancima treba postupati oštro, ali i izbjegavaju rat, smatraju zagovornici te teze. Trenutačno se čini da Beograd namjerava polako ali trajno pojačavati vojni pritisak, izbjegavajući istodobno pravi rat i nadajući se da će mnoge Albance jednostavno potaknuti na bijeg. Albanska pak strana autonomiju poput crnogorske smatra prihvatljivom. No, mnogi pokazatelji upućuju na zaključak da je takav status, dugoročno gledano, tek odskočna daska za potpuno odcjepljenje od Jugoslavije. Srbi to znaju. Albanci ni u kom slučaju neće pristati na manje od statusa jugoslavenske republike. Beograd im ga neće dati; takvom se rješenju protivi čak i Crna Gora jer bi ono smanjilo njezinu relativnu težinu u jugoslavenskoj saveznoj skupštini. Trenutačno je jedino političko rješenje, koje bi moglo odgoditi daljnje nasilje, potraga za rješenjem ispod praga Kosova kao nove jugoslavenske republike - primjerice u obliku obnove autonomije Kosova iz razdoblja prije 1989. No, Albanci to neće prihvatiti, a Srbi više neće dati. To je kontekst u kojemu ministri vanjskih poslova kontaktne skupine tragaju za rješenjima. Sankcije će vjerojatno biti uvedene budu li članice kontaktne skupine mogle usuglasiti svoja stajališta. No, posve je jasno da sankcije ne plaše Srbe. Ako Srbi žele rat odnosno ako neki Albanci ili nijedna strana nije sposobna odlučno se suprotstaviti polaganom poniranju u rat, Zapad ne može ništa učiniti. Sve što je moglo biti učinjeno, načelno je već učinjeno ili su izgovorene odgovarajuće prijetnje. Pomoći može samo izravna vojna intervencija NATO-a, protivna volji suverene države - dakle, rat svijeta protiv Srbije. Za tako što neće tako skoro biti postignut konsenzus. Umjesto toga, u slučaju rata bit će oko Kosova podignut 'cordon sanitaire', uz nazočnost postrojba NATO-a u Albaniji, Makedoniji, Bugarskoj i Bosni. U tom će se slučaju Albanci na Kosovu sami i relativno goloruki suočiti s osam milijuna Srba", zaključuje Boris Kalnoky. 292351 MET apr 98