RUSIJA-IZVESTIJA OD 29.4.98. RUSIJA-ZAPAD

RUSIJA IZVESTIJA 29. IV. 1998. Zapad želi predvidljivu Rusiju List donosi napis Jamesa Sherra, suradnika Središta za istraživanje sukoba pri Kraljevskoj vojnoj akademiji u Sandhurstu i predavača na Lincolnovu koledžu u Oxfordu (Velika Britanija): "Danas se često postavlja pitanje: 'Kakvu Rusiju želi Zapad - snažnu ili slabu?' To je pogrešno pitanje. Zapad želi predvidljivu Rusiju; mislim da bi to ipak trebala biti snažna i predvidljiva, a ne nepredvidljiva i slaba Rusija. Bolje je imati posla s Rusijom koja shvaća sebe kao veliku državu. Na Zapadu se taj pojam smatra zastarjelim i razdražujućim. No Rusija je zemlja koja na mnogim područjima ima svoje interese. Njoj je, da se poslužimo riječima bivšeg ministra vanjskih poslova Andreja Kozirjeva, sudbina odredila da bude velika država čiji će interesi i ponašanje neizbježno utjecati na život velikog dijela ljudi na planetu. Upravo stoga Zapad mora priznati: Rusija ima svoje državne interese, bilo da je riječ o Kini, Iranu ili Iraku, i ti se interesi gdjekad mogu razlikovati od naših, tj. od interesa Zapada. Ako nam štete, imamo pravo reagirati i, ako treba, suprotstaviti im se. No samo mišljenje da poslijekomunistička Rusija želi 'biti poput nas', a da ne govorimo o tome kao da je pristala polagati nam račune, jest umišljenost, oholost i može biti razlogom brojnih neugodnih iznenađenja. Stoga se upravo Zapad mora prilagoditi prilikama. No on se ipak neće moći prilagoditi, a pogotovo neće prihvatiti kao činjenicu zamisao da Rusija ima pravo da ograničava suverenitet svojih susjeda. U smislu partnerstva između NATO-a i Rusije mnogi će tu temu smatrati zabranjenom. No ako se ne budemo bavili njome, bit ćemo odgovorni za pogibeljno neshvaćanje. Nema nikakvih dvojbi da Zapad jako cijeni kvalitativno nove odnose s novim neovisnim državama, kao što cijeni i novi stil u odnosima s Rusijom. To se ne temelji samo na raznolikosti naših interesa na tome području, već i na ozbiljnim načelima. Ako Moskva bude činila pritisak na susjede, pa bilo to i u ime 'integracije', 'regionalne sigurnosti', 'očuvanja mira' ili 'stabilnosti', današnji će svijet to shvatiti kao nešto neprihvatljivo i izazvat će odgovarajuću reakciju. U novoj Europi prijetnje upada u zemlju, promjene granica i zauzimanja područja jesu dio prošlosti. Danas je riječ o tome kako se može potkopati položaj jedne države: djelatnošću vlada, financijsko-industrijskih udruga ili kriminalnih ustroja, ili pomoću onoga što se uvijeno zove 'obavještajne operacije'. To je pitanje u ovom času od velike važnosti za nove neovisne države koje nisu sigurne u sebe, nemaju čvrstih tradicija građanskog društva i uopće nemaju tradicije povjerenja između države i građana. U današnjem svijetu stabilnost nije moguća bez mira. Zapad jamačno preuzma obveze, bilateralno i multilateralno, da pomaže mladim državama da steknu takav mir i ojačaju svoje državne i javne ustanove, kako domaće, tako i međunarodne. Takva pomoć neće biti napad na 'bivši sovjetski prostor'. Naprotiv, ona je temelj za izgradnju novog sustava sigurnosti u Europi. Ta je pomoć u interesu suverenih država i daje se samo onda kada ju traže. A ako je ne traže, nećemo prvi davati poticaj. Dapače, nema nikakve hotimične ni neizbježne veze između takve pomoći i daljnjeg širenja NATO-a. Po mome mišljenju, širenje NATO-a na zemlje koje su bile i ponovno mogu biti vrlo bliske Rusiji, bit će primjer kratkovidne politike svih strana, uključujući Rusiju. Ako se partnerstvo između Zapada i novih neovisnih država bude promatralo kao proturusko, to neće samo biti vrijedno sažaljenja. To će također svjedočiti da imamo sasvim različita stajališta o tome u kakvoj bi Europi htjeli živjeti. Zadnjih šest godina Zapad je bez potrebe otežavao i kočio razvitak odnosa s Rusijom jer se previše miješao u tijek njezine pretvorbe, ulazio u svaku potankost, a onda je tim potankostima dopustio da zasjene bit. Bit je bila u tome da su naši temeljni interesi vezani uz postojanje Rusije koja je u miru sama sa sobom i sa svojim susjedima. Kada Rusi postanu svjesni da su životni interesi Rusije usko vezani s razvitkom njezinih susjeda u prilikama sigurnosti i pune neovisnosti, odnosi između NATO-a i Rusije doživjet će kvalitativni pomak. Rusija će postati punopravnim partnerom i potpuno će biti svjesna da je punopravni partner. Tada, i samo tada, Rusija će biti 'jamac stabilnosti u Europi.'" 292340 MET apr 98