SRPSKI TISAK - 29. IV.

SRBIJA NAŠA BORBA 29. IV. 1998. Sezona sankcija "(...)Uoči današnjeg dana S kad se u Rimu dijele sankcije, predsjednik SRJ poslao je poruku takozvanoj samozvanoj Kontaktnoj skupini da se ničega ne plaši: njemu ne samo da nije do svijeta nego ni do druge federalne jedinice u zemlji kojom vlada. Što će mu svijet koji ga ne slijedi, ne treba mu Jugoslavija u kojoj ga pola Crne Gore ne sluša. Nema tih sankcija koje bi ga mogle natjerati da zemlju, na čijem je čelu, vrati tamo, gdje bi bila da se on nalazi na nekom drugom mjestu. Izbor je jednostavan: tko je s njim - pod sankcije, tko nije - u izdaju.(...) Prekjučerašnji protokolarni škandal upozorava nas da je količina slobode kojom raspolaže ova vlast, utjelovljena u predsjedniku SRJ, toliko velika da je ugrožen ostatak ovoga dragocjenog sastojka u društvu. Ono što smo dosad nazivali autoritarnom vlašću, pretvara se polako, ali sigurno, u samovlašće. Ono ne govori loše samo o onome tko ga prakticira, već mnogo gore o onima koji ga podnose ili čak oduševljeno na njega pristaju. To bi valjalo neprestano imati na umu dok se ljutimo što nas kažnjavaju zbog vlastite lakomislenosti i lijenosti da kažemo obično, ljudsko, a ne povijesno, NE." Kažnjenička kolonija "Formalni prekid diplomatskih odnosa Srbije s Crnom Gorom obznanjen je prilikom proslave praznika zajedničke države. To što Milošević nije na prijam pozvao predsjednika jedne republike, ni predsjednika Skupštine te republike moralo bi se smatrati ne prvoklasnim škandalom nego gestom koja u sferi protokolarnog i političkog ponašanja spada u delikvenciju, kriminalni čin uperen protiv države. Svi bismo morali biti zaprepašteni i šokirani, ali zapravo nismo. Navikli smo. Što bi Milošević nego da odbija, da šteti, ruši i razara?(...) Nekako nismo u stanju da se baš toliko zgražamo kad vidimo da na Kosovu upravo počinje rat. Ali, gle čuda, čini mi se da se i oko toga malo tko posebno potresa. Rat, pa što? Već smo to vidjeli, znamo kako počinje, kako završava; znamo šta se tada radi i kako se preživljava. Znamo i za mobilizaciju, i za sankcije, i za izebjeglice, i za nestašice, i za bezvrjedne milijarde, i za šverc, i za autobus do Budimpešte, i za benzin na kanticu, i za ratne invalide koji prose, i za ratne milijunaše, i za Haaški sud. Tko nije uspio, za sve ove godine, oguglati na Miloševićeve strujne udare, do sada je vjerojatno posve poludio..." BLIC 29. IV. 1998. Ostale samo suze prognanika "Međunarodna zajednica je pala na ispitu u Drvaru, poražena je od hrvatskih vlasti i vojske - ogorčeno započinje priču Milan Kecman, jedan od 250 Srba koje su u subotu uvečer evakuirali pripadnici SFOR-a, poslije višednevnoga nasilja hrvatskih ekstremista nad srpskim povratnicima. Kecman koji se trenutačno nalazi u Banjoj Luci, uvjeren je da su u poslednjim nasrtajima na srpske povratnike sudjelovali vojnici Hrvatskoga vijeća obrane, presvučeni u civilna odijela..." POLITIKA 29. IV. 1998. Ruženje zemlje zbog nekoliko milijuna dolara pomoći "(...)Bio je posljednjih dana u Londonu, Parizu, Rimu, jučer i u Bonnu, ali što je glavno, i u središtu manipulacije - u Washingtonu, gdje ga je naročito Madelein Albright obasipala pohvalama. (...) Milo Đukanović nije sve do sada ni jednom riječju osudio albanske teroriste, premda mu je dobro poznato da postoje logori za obuku terorista u Albaniji i o njihovu upornom ubacivanju na Kosovo i Metohiju. Nije rekao da je Kosovo i Metohija dio Srbije i da je to pitanje unutrašnja stvar. Nije, s obzirom na njegovu funkciju, rekao da se Crna Gora strogo protivi pokušajima da se uspostavi nezavisnost Kosova jer bi to bila povijesna nepravda, i da bi to moglo ugroziti sigurnost cijele regije. Sve to nije rekao zbog par milijuna dolara pomoći koja mu je obećana." 292339 MET apr 98