DELO-BRIGADA JULIJA-28. IV.

SLOVENIJA DELO 28. IV. 1998. Opet stiže brigada Julija "Talijani su ustroj zajedničke trilateralne brigade za mirovne operacije sastavljene od slovenskih, mađarskih i ponajprije talijanskih vojnika shvatili ozbiljno. Naime, žele da se ta trilateralna brigada zove Julija kako se zove alpinska brigada iz koje dobivaju svoje vojnike. Ako nije sporno već to što ime Julija u vojnom značenju ne predstavlja ništa čime bi se trebalo hvaliti - brigada Julija poražena je na početku Drugoga svjetskog rata u Grčkoj i sasma desetkovana na rijeci Donu na ruskoj fronti - vjerojatno je najnepažljivije s talijanske strane to što su pripadnici te brigade 1942. spalili selo Ustje kraj Ajdovščine i pobili sve punoljetne muškarce. A sada bi slovenski vojnici trebali biti u sastavu brigade istog imena. Brigada Julija na slovenskom je teritoriju obavljala genocid i slovenski vojnici ne mogu i ne smiju biti pripadnici jedinice s takvim imenom. Iako se pritom najvjerojatnije radi samo o neslužbenu prijedlogu, takvih talijanskih homogenizacijskih pritisaka u brigadi koja nastaje ima još. Tako za postavljanja zapovjedništva bataljuna na zadnjoj zapovjedničko-stožernoj vježbi Trilog uopće nije bilo predviđeno izvijesiti nacionalne zastave nad šatorima nacionalnih kontingenata. Treba zahvaliti samo zapovjedniku slovenske jedinice majoru Jože Grozdeu što je na vlastitu ruku iznad slovenskog šatora izvjesio slovensku trobojnicu. Tek su poslije njega svoju zastavu izvjesili i Mađari. Isto tako jaku talijanizaciju brigade predstavljaju i druge 'sitnice' kao što su materijali za javnost i sastav brigade. Iako bi to trebala biti ravnopravno sastavljena brigada od vojski triju suverenih država, barem iz materijala koje smo dobili mi novinari, nije se činilo tako. Program posjeta kao i životopisi zapovjednika nacionalnih kontingenata nisu bili ni na slovenskom ni na mađarskom ni na engleskom jeziku, koji bi trebao biti službeni jezik brigade. Svi materijali za novinare bili su samo na talijanskom. I sastav brigade, pri čemu treba uzeti u obzir da je Italija država s dobrih 57 milijuna stanovnika (Mađarska ima 10, Slovenija 2 milijuna stanovnika) i ima odgovarajući opseg vojske, znači da je sva potpora - vatrena i logistička - u rukama Talijana. Što će biti na jelovniku naših vojnika ako odu u daleki svijet čuvati mir, ne treba dvojiti. Na njemu neće biti ni slovenskih ni mađarskih jela nego će naši vojnici od jutra do večeri natezati špagete, što su oni koji su djelovali u mirovnoj operaciji u Albaniji, već iskusili. Ako Slovenija odnosno slovenska vojska već stupa u takvu trilateralnu brigadu, morala bi osigurati barem ravnopravan položaj. I u gore spomenutim 'sitnicama'. Inače će slovenski bataljun, s obzirom na poslovične 'povijesne uspjehe' talijanskih brigada, biti unaprijed namijenjen samo najkriznijim područjima dok će Talijani paradirati u zaleđu. Uza sve to trilateralna brigada za Sloveniju i njezine interese ne znači ništa doli promociju Slovenske vojske i malo 'vrućih' zagrljaja koje je u Trstu doživio premijer dr. Drnovšek. Za Italiju znači daleko više. Poslije svršetka hladnoga rata geostrategijski su se odnosi u Europi jako promijenili. Ako je Italija ranije predstavljala (značajan) sitniš u globalnoj utakmici između Amerike i Sovjetskog Saveza - južna Italija omogućuje nadzor nad Sredozemljem, a sjeverna prvu obrambenu crtu pred prodorom sovjetskih motornih divizija kroz Ljubljanska vrata - danas postaje regionalna politička, gospodarska i vojna sila. Talijanska se vojska iz preteženo pješačke novačke vojske namijenjene obrani talijanskog prostora od prodora Rusa, mijenja u suvremenu, jaku i mobilnu vojsku koja je prikladna za projekciju sile izvan Italije. Širenje talijanskog utjecaja prema van predstavlja i ustroj trilateralne brigade sa Slovenijom i Mađarskom koje - gle slučaja - baše leže na trasi takozvanog petog prometnog koridora između Barcelone i Kijeva koji je od ključnog značenja za dugoročni razvitak Italije. Time nipošto ne tvrdimo da sada Sloveniji prijeti velika vojna ili neka druga opasnost od Italije. Blizina Italije koja ima više od 57 milijuna stanovnika i koja spada među sedam najrazvijenijih industrijskih država, neizbježna je činjenica. Isto tako je nemoguće izbjeći njezine pritiske i interese. Veća nam opasnost prijeti od nas samih. Ponajprije ako ne budemo znali prepoznati talijanske strategijske interese, prilagoditi im se odnosno iskoristiti ih u našu korist. Ili im se, ako pretjeraju, odlučno suprotstaviti. Za to nam je potreban ponajprije visoko stručan i sposoban nacionalno-sigurnosni sustav. A baš to, na žalost, nemamo" - piše Blaž Zgaga. 290051 MET apr 98