KARAMANLIS, DRŽAVNIK KOJI JE OBILJEŽIO GRČKU 20. STOLJEĆA

ATENA, 23. travnja (Hina/AP) - Konstantin Karamanlis, grčki državnik koji je vodio svoju zemlju nakon Drugoga svjetskog rata i vojne diktature te čvrsto ojačao njezine veze s europskim silama, preminuo je u četvrtak rano ujutro, u 91-godini. #L# "S velikom tugom objavljujemo da je predsjednik preminuo u 1.45 jer mu je otkazalo srce", objavio je njegov dugogodišnji prijatelj Petros Molivatis, konzervativni parlamentarni zastupnik. Karamanlis je bolovao od 1995. godine. kada se, poslije svog drugog predsjedničkog mandata, povukao iz javnosti nakon 60 godina duge političke karijere u kojoj je obnašao dužnosti ministra, premijera i dva predsjednička mandata. "Veliki vođa, koji je ostavio snažan pečat u Grčkoj, zakoračio je u povijest", rekao je Kostas Karamanlis, nećak preminuloga i čelnik vodeće oporbene konzervativne stranke Nova demokracija koju je njegov stric osnovao 1974. godine. A ta su razdoblja: uspon i pad monarhije, nacistička okupacija za Drugoga svjetskog rata i građanski rat koji je slijedio; vojna hunta od 1967-74., priznanje Grčke kao saveznice zapadnoeuropskih zemalja. Odmjeren - gotovo kraljevski način ophođenja, izdvajao ga je od mnogih političkih vođa. Jednom je prigodom rekao: "Mrzim strast u politici. Strast zamračuje viđenje i zaspljepljuje građane kako ne bi vidjeli istinu". Sin školskog učitelja, Karamanlis je rođen 23. veljače 1907., u Proti Serronu blizu granice s Makedonijom i Bugarskom. Studirao je pravo u Ateni a 1935., izabran je u parlament kao zastupnik konzervativne Kraljevske narodne stranke. Podnio je ostavku 1936., kada je na vlast došla vlada pod kontrolom vojske i vrativši se u sjevernu Grčku posvetio se pravničkoj djelatnosti. S nacističkom okupacijom Grčke 1941., vratio se u Atenu i pridružio skupini intelektualaca koji su se usprotivili Nijemcima. Izbjegao je u Kairo 1944., i vratio se iz Egipta dvije godine nakon oslobođenja Grčke u kojoj je bjesnio građanski rat (1945-49.) između komunističke gerile i vladinih snaga koje su podupirali saveznici. Karamanlis je dobio prvo državno mjesto i ubrzo stekao reputaciju istinskog vođe bez strpljenja za oporbu i odgađanje. Njegov neumorni, beskompromisni stil dobro se uklapao u mamutski posao obnove Grčke, fizički i gospodarski uništene ratom. Politički, zemlja je teturala, izmučena ostacima neprijateljstava nakon poraza komunista. Pomogao je u pregovorima o pomoći Sjedinjenih Država što je uključivala i 100 tankerskih brodova. Ti će brodovi postati temelj za obnovu grčke trgovačke flote, danas najveće na svijetu. Premijer je postao 1955., i izmorenoj naciji donio nove vjetrove prosperiteta i stabilnosti. Kao protivnik kraljevske obitelji, zbog njezinih pokušaja da kroz oružane snage utječe na politiku vlade 1963., odlazi u Pariz u samonametnutu izolaciju. Kritičari su mu zamjerili taj potez optuživši ga da je napustio zemlju umjesto da svojim utjecajem pomogne izbjeći vojni udar 1967. godine. Ostao je izvan politike idućih deset godina. Za pariškog razdoblja raspao se njegov 19 godina dugi brak s Amaliom Kannelopoulos. Hunta je slomljena 1974. godina, pošto je kumovala neuspjelom udaru na Cipru kojim je trebala ostvariti njegovo ujedinjenje s Grčkom. Karamanlis je nagovoren da se vrati u Grčku. Zemlja je bila na rubu vojnog sukoba sa susjednom Turskom, koja je izvršila invaziju na Cipar da bi zaštitila muslimansku manjinu. Grci su plesom na ulicama pozdravili njegov povratak a on formirao stranku Nova demokracija i poveo je u uvjerljivu izbornu pobjedu u studenome 1974. Zatim je administraciju očistio od vodećih čelnika hunte, izradio nacrt novog ustava i održao referendum o ukinuću monarhije. Kraljevska obitelj otpravljena je u egzil. Stranku komunista, nakon dugogodišnje zabrane, legalizirao je 1974. godine. Karamanlis, koji je jako podupirao poboljšanje grčkih veza s NATO- om i zapadnim skupinama, borio se da Grčka uđe u članstvo Europske ekonomske zajednice, današnje Europske unije. Grčka je pristupila bloku 1981. godine, nakon 22 godine pregovora. Predsjednikom je postao 1980., a ostavku je podnio 1985., tjedan dana prije predsjedničkih izbora prosvjedujući protiv reformi socijalista koji su utjecajnu dužnost predsjednika zemlje (po francuskom modelu) sveli na puku formalnost. Ipak će se ponovo vratiti kao predsjednik 1990., kada je preuzeo svoj zadnji petogodišnji manadat. Za sobom je ostavio drugu suprugu i dva brata. Prije smrti, navodno je izrazio želju da mu se priredi skroman pogreb u krugu obitelji što će se i održati u petak poslije podne u maloj crkvi u sjevernom predgrađu Atene. Bit će pokopan blizu instituta koji nosi njegovo ime. (Hina) rt rb 231454 MET apr 98