21. IV. LIBERATION - O SUSTAVU ECHELON KOJIM SAD ŠPIJUNIRA EUROPSKE TVRTKE

FRANCUSKA LIBERATION 21. IV. 1998. Poslije hladnoga rata - gospodarski Dopisnik lista iz Washington Patrick Sabatier piše o američkom špijunskom sustavu koji se, kako sumnjaju u Francuskoj, primjenjuje za industrijsku špijunažu: "Kad je u siječnju 1994. godine Edouard Balladur otputovao u Ryad (Saudijska Arabija), bio je uvjeren da će se vratiti s povijesnim poslovnim ugovorom vrijednim više od 30 milijardi franaka za prodaju oružja i, ponajprije, Airbusa. Vratio se bez njega. Ugovor je sklopila američka tvrtka McDonnell-Douglas, suparnica Airbusa. Francuzi su odmah za to djelomice optužili elektronički špijunski sustav Echelon koji je Amerikancima pružio podatke o financijskim dogovorima (i o provizijama) na koje je pristao Airbus. Te su informacije skupljane i analizirane u nagomilanim super-računalima skrivenima iza tamnih stakala zgrade čiji se vrh može nazrijeti kroz borove, malo dalje od autoceste između Washingtona i Baltimorea. Riječ je o Fort Meadeu (am. savezna država Maryland), sjedištu NSA (National Security Agency). NSA je najtajnija i najvažnija od trinaest američkih obavještajnih agencija. Ona dobiva gotovo trećinu novca namijenjenog špijunaži: 8 od 26,6 milijardi dolara iz proračuna za 1997. Sa svojih 20 tisuća zaposlenih u SAD i tisućama špijuna po cijelom svijetu, NSA (ona je dio američkog Ministarstva obrane još od njezina stvaranja, godine 1956.) je važnija i od CIA-e, iako je ova posljednja mnogo poznatija. Prema našim izvorima, u Fort Meadeu je prisutna najveća koncentracija informatike i matematičara na svijetu. Njihova je zadaća razvrstavanje i analiziranje prave poplave podataka koje sustav Echelon usiše na svjetskim telekomunikacijskim mrežama. 'Nema nijednog diplomatskog ili vojnog događaja u koji je umiješan SAD, a da pri tome nije izravno djelovala i NSA', priznao je 1996. godine njezin direktor John McConnell. 'NSA igra važnu ulogu u industrijskoj špijunaži', tvrdi John Pike, stručnjak za obavještajnu djelatnost u Američkom društvu znanstvenika, i dodaje: 'Echelon je u samom srcu obavještajnih djelatnosti'. Godine 1993, jedan od prijašnjih direktora te obavještajne službe, admiral William Studeman, priznao je u jednom povjerljivom dokumentu da 'sve više rastu zahtjevi za pristupom globalnim svjetskim informacijama', u vrijeme kad nestaje sovjetska vojna prijetnja. Tako da sada industrijska špijunaža opravdava održavanje aparata koji je postao previše velik nakon završetka hladnoga rata. Istina, Nicky Hager, koja je 1996. otkrila postojanje sustava Echelon, kaže da 'nije imala dokaza da su prioritet NSA postali ciljevi koji nisu usko povezani s vojskom (terorizam, prodaja oružja, industrijska špijunaža). I Jeffrey Richelson, jedan od najvažnijih američkih stručnjaka za obavještajnu djelatnost, koji potvrđuje postojanje sustava Echelon i njegova načina djelovanja, drži da 'industrijska špijunaža danas sigurno nije najvažnija djelatnost američkih obavještajnih službi', ali dodaje i da 'je istina da se one sve više zanimaju za dokazivanje da se strane vlade ili tvrtke bave korupcijom ili industrijskom špijunažom'. U prosincu 1994. direktor CIA-e James Woolsey naveo je, kao mete djelovanja njegove ustanove, 'države koje krše pravila međunarodne trgovine iskorištavanjem svojih obavještajnih sustava u industrijskoj špijunaži ili koje provode pritiske kako bi dobile neke ugovore na štetu američkih tvrtki'. Drugim riječima, to je način za opravdavanje, u ime industrijske kontra-špijunaže, onoga što čini NSA. Sustav Echelon jedno je od oružja gospodarskog ratovanja. Osim saudijskog neuspjeha Edouarda Balladura, Francuska je već 1994. godine utvrdila da je prisluškivanje službe NSA Amerikancima omogućilo da optuže francusku tvrtku Thomson-CSF za podmićivanje, a sve to kako bi ostvarile potpisivanje ugovora o prodaji radarskih sustava Brazilu. Ugovor je na kraju potpisala američka tvrtka Raytheon. Čini se da su i Japanci iskusili što znače velike američke uši, budući da su prošle godine propustili potpisivanje ugovora o obnovi telefonske mreže u Maleziji, a dobila ga je američka tvrtka ATT. No, Jeffrey Richelson dodaje da 'Echelon nije toliko moćan koliko bi trebao biti zbog razlika u informatičkim sustavima raznih država' unutar pakta 'Ukusa' (Velika Britanija i SAD), a i zbog sve većeg obima međunarodnih komunikacija. Osim toga, 'postoje tehnološka dostignuća koja prisluškivanje sve više otežavaju'. 'NSA je užasnuta razvojem programa za kodiranje (koji omogućuju kodiranje elektroničkih komunikacija). Ako ti programi rabe dovoljno zamršene ključeve i velike algoritme, njih je gotovo nemoguće dešifrirati'. U svakom slučaju, uzrokuju takva kašnjenja da bi cijeli sustav postao nedjelotvoran za prisluškivanje. I to najbolje objašnjava činjenicu da je NSA na čelu onih koji se u SAD zalažu za zabranu izvora najboljeg softwarea za kodiranje". 220040 MET apr 98