NJEM 17. IV. FAZ: ŠAKIĆ - HRVATSKOJ ILI SRJ?

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 17. IV. 1998. Hoće li Beograd zatražiti Šakićevo izručenje? Pravnu osnovu za podizanje zahtjeva za izručenjem Dinka Šakića ima i Zagreb i Beograd, koji istodobno traži i izručenje Šakićeve supruge Nade, izvješćuje Matthias Rueb. "Osim hrvatske vlade u Zagrebu, izručenje možebitnog ratnog zločinca Dinka Šakića namjeravaju od Argentine zatražiti i jugoslavenske vlasti u Beogradu. 6. travnja ove godine, 76- godišnjeg Šakića otkrili su i interviewirali novinari jedne privatne argentinske televizijske postaje. Nakon što je njegov javni nastup izazvao poveliku pozornost te nakon što je pokrenuta prva rasprava o mogućem uhićenju i izručenju, Šakić je nestao. Nema podataka o njegovu sadašnjem boravištu. Šakićev stan u predgrađu Buenos Airesa navodno je napušten, kao i obiteljsko imanje u Santa Teresiti, gradu na jugoistoku Argentine. Šakić je nakon bijega u Argentinu, 1947., nesmetano živio u toj zemlji kao vlasnik tvornice tekstila. Nakon što je njegov slučaj dopro u javnost, gradonačelnik Santa Teresite proglasio ga je nepoželjnom osobom. Šakić je navodno u razdoblju od 1942. do 1944. prvo bio zamjenik, a potom i zapovjednik koncentracijskog logora Jaasenovac u Hrvatskoj. U logoru smrti u fašističkoj ustaškoj državi, zatvarani su ponajprije Srbi, ali i Židovi, Hrvati i zarobljenici ostalih narodnosti, a deseci tisuća tih ljudi potom su i ubijeni. Srpski izvori navode da je u u Jasenovcu stradalo 700 do 800 tisuća žrtava. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman zastupao je u jednoj knjizi stajalište da postojeći registar o dopremanju zarobljenika upućuje na zaključak da je u Jasenovcu vjerojatno stradalo najviše 28 tisuća ljudi. Najnovija povijesna istraživanja polaze od pretpostavke da je u tom koncentracijskom logoru, koji je stekao naziv 'hrvatski Auschwitz' stradalo između 60 i 80 tisuća ljudi. U televizijskom razgovoru Šakić je zanijekao da su u logoru ubijani ljudi. Po njegovim su riječima stradali zatvorenici umrli od bolesti i zaraza. Slučaj Šakić izazvao je Hrvatskoj prilično veliku pozornost. Tako je Šakić navodno bio nazočan na prijamu, koji je 1994. priređen u Buenos Airesu povodom posjeta hrvatskog predsjednika Tuđmana. Na tom su prijamu po izvješćima hrvatskih novina Tuđman i Šakić razgovarali oko četvrt sata. Šakićeva supruga tvrdi da ima fotografije tog susreta s Tuđmanom koje, doduše, dosada nisu objavljene. Glede susreta u Buenos Airesu, Predsjednički ured priopćio je da je za sastavljanje popisa gostiju, koji je obuhvatio 500 do tisuću osoba, bila odgovorna argentinska strana. Tuđman je tom prilikom razgovarao s mnogim gostima hrvatskog podrijetla i pritom nije mogao biti siguran u njihov identitet, istaknuto je u priopćenju Predsjedničkog ureda. Osim toga, hrvatski tjednik, koji je u međuvremenu prestao izlaziti, objavio je 1994. interview sa Šakićem. U tom se interviewu razgovaralo i o Šakićevoj ulozi u Jasenovcu. Hrvatsko pravosuđe nije svojedobno pokrenulo istragu protiv Šakića. Po službenom obrazloženju, istraga nije pokrenuta zato što se dokumenti nalaze u Beogradu te ih hrvatsko pravosuđe ne može vrjednovati. U međuvremenu su i jugoslavenske vlasti u Beogradu obavile pripreme za podnošenje zahtjeva za izručenjem. Argentinski predsjednik Menem navodno se načelno izjasnio za brzo Šakićevo izručenje u slučaju uhićenja. Zasada je upitno kojoj će zemlji biti izručen taj možebitni ratni zločinac. Šakić je, doduše, Hrvat, ali i Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) ima pravnu osnovu za podizanje zahtjeva za izručenjem. Naime, SRJ je, kao i Hrvatska, pravna nasljednica države čiji su građani ubijani u Jasenovcu. Osim toga, jugoslavenske pravosudne vlasti zahtijevaju i izručenje Šakićeve supruge Nade koja je u Argentini promijenila ime u Esperanza. Ona je navodno u susjednom logoru Gradiška, u kojem su bile zatvorene u prvom redu žene, također počinila ratne zločine. Nada Šakić sestra je ozloglašenog zapovjednika Jasenovca Ljubovića, kojeg je sedamdesetih godina u španjolskom egzilu vjerojatno ubila jugoslavenska obavještajna služba", prenosi na kraju izvješća Matthias Rueb. 200006 MET apr 98