ZAGREB, 17. travnja (Hina) - Ina je u procesu restrukturiranja svojih djelatnosti intenzivno od 1993. godine, a u proteklom razdoblju završene su faze pravnog, organizacijskog i financijskog restrukturiranja, i to bez ikakve
financijske pomoći države, priopćeno je iz Ine povodom jučerašnje izjave predsjednika Hrvatske gospodarske komore (HGK) Nadana Vidoševića da je u proces sanacije Ine država uložila više od milijarde njemačkih maraka.
ZAGREB, 17. travnja (Hina) - Ina je u procesu restrukturiranja
svojih djelatnosti intenzivno od 1993. godine, a u proteklom
razdoblju završene su faze pravnog, organizacijskog i financijskog
restrukturiranja, i to bez ikakve financijske pomoći države,
priopćeno je iz Ine povodom jučerašnje izjave predsjednika
Hrvatske gospodarske komore (HGK) Nadana Vidoševića da je u
proces sanacije Ine država uložila više od milijarde njemačkih
maraka. #L#
Financijsko restrukturiranje završeno je potpisom ugovora Ine i
Državne agencije za sanaciju banaka i osiguranje štednih uloga
23.siječnja 1997., čime je Ina na Državnu agenciju prenijela udjele
u Petrokemiji Kutina, Polimerima (Dina, OKI), zatim dionice u 25
različitih tvrtki, te nekretnine - poslovnu zgradu u Ulici grada
Vukovara 78 - sjever i jug, kao i dionice ACI-a, hotela Sheraton i
brojne druge.
Ina je otpisala sva svoja potraživanja od Petrokemije Kutina i
Polimera, dospjele do 31. prosinca 1996., a radi se o iznosu većem
od 100 milijuna maraka. Zauzvrat, Državna agencija je ugovorom
preuzela inokreditne obveze Dine i Petrokemije Kutina u iznosu 580
milijuna američkih dolara. Nadalje, Ina se obvezala i na daljnje
saniranje, primjerice Vinila u Splitu i hotela Sheraton zbog
otplate kredita, kao i za neke druge tvrtke koje su bile u sustavu
Ine, i to u ukupnom iznosu od 20 milijuna dolara.
Inoobveze Dine i Petrokemije Kutina nastale su izgradnjom tih
tvornica kada su te tvrtke još bile potpuno samostalni pravni
subjekti. Donošenjem Zakona o javnom poduzeću Ina-industrija nafte
Zagreb 1990., te tvrtke ušle su u sastav Ine, a ona je ubrzo osnovala
društva Oki, Dinu i Petrokemiju Kutina, bez njihove obveze povrata
inokredita.
Zakonski je jasno, ističu u Ini, da se nova društva ne mogu
formirati s dugovima. Ina je pridonosila njihovom opstanku u ratno
i postratno vrijeme.
U procesu restrukturiranja i sanacije, Ina se dominantno oslonila
na vlastite snage i mogućnosti, pa stoga u Ini kažu, da je netočna
tvrdnja o sanaciji Ine u iznosu većem od milijardu DEM.
Smatraju netočnom i tvrdnju da država sprječava male poduzetnike da
konkuriraju monopolskoj Ini. U Hrvatskoj je potpuno liberaliziran
uvoz derivata, prodaja i distribucija. Tako na Ininih 398
benzinskih postaja dolazi 138, koji su u vlasništvu domaćih
privatnih poduzetnika ili stranih kompanija. Do kraja stoljeća
može se očekivati još najmanje stotinu benzinskih postaja koje neće
biti u vlasništvu Ine, procjenjuju u toj tvrtki.
U prodaji ulja i maziva na hrvatskom tržištu danas ima više od 30
proizvođača, pa stoga u Ini niječu svoju monopolsku poziciju na
domaćem tržištu.
Za razliku od privatnog sektora Ina mora držati pričuve nafte i
derivata, a ne može radi nacionalno-gospodarskih interesa
zatvoriti nerentabilne benzinske postaje jer je jedina odgovorna
za opskrbu hrvatskog tržišta, naglašavaju u Ini.
Ta tvrtka pozdravlja konkurenciju jer joj pomaže da bude na boljoj
usluzi potrošačima.
Odgovarajući na jučerašnje odbijanje plaćanja doprinosa HGK, u
priopćenju se ističe, da je Ina još 20. siječnja 1998. u svezi
osnovice i stope doprinosa za HGK uputila svoj prijedlog njezinoj
Skupštini.
Skupština HGK je na svojoj petoj sjednici održanoj 8. prosinca
1997. donijela odluku o osnovici i stopi obračunavanja i plaćanja
doprinosa u 1998., kojom je za pravne osobe, koje su u 1997.
ostvarile ukupni prihod veći od 30.000 kuna odredila novi način
obračuna tog doprinosa (0,05 posto od iskazanog ukupnog prihoda u
računu dobiti i gubitka za 1997.).
Donošenjem te odluke Skupština HGK utvrdila je jedan doprinos za
pravne osobe s ukupnim prihodom većim od 50.000 kuna (0,5 posto od
ukupnog prihoda iskazanog u računu dobiti i gubitka za '97) i drugi
doprinos za pravne osobe s ukupnim prihodom manjim od 50.000 kuna
(0,37 posto od iznosa isplaćenih plaća i naknada).
Zakon o HGK i njihov Statut dao je pravo Skupštini da određuje način
osiguranja sredstava za rad, a u sklopu toga prava i stopu doprinosa
ili članarinu, ali samo u okviru osnovnih odredbi Zakona i Statuta
HGK, smatraju u Ini.
Određujući dvije vrste stope doprinosa, Skupština HGK odstupila je
od osnovnih odredbi zakona i direktno povrijedila odredbe Statuta,
ističu u Ini.
Naime, Zakon o HGK propisuje automatsko članstvo u njoj, za svaku
pravnu ili fizičku osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost, dok
odredba članka 13. Statuta HGK, propisuje da su sve njezine članice
ravnopravne i da imaju jednaka prava i dužnosti.
Skupština HGK, smatraju u Ini, nije smjela bez izmjene Zakona i
Statuta donijeti odluku kojom na različite načine utvrđuje
osnovice i stope doprinosa za pojedine članove, zbog čega je Ina
predložila da se to pitanje ponovno stavi na dnevni red Skupštine uz
prijedlog da se izmjeni donjeta odluka i utvrdi jedinstvena
osnovica i stopa za sve članove. Inin prijedlog upućen je i
Nadzornom odboru HGK te Ministarstvu gospodarstva.
U Ini smatraju da je zbog promjene nove osnovice i stope došla u
bitno nepovoljniji položaj, jer bi za rad HGK umjesto današnjih
2.238.460 kuna godišnje morala plaćati 4.163.649 kuna ili 86,09
posto više. Budući da nova osnovica i stopa dovodi Inu i druga veća
trgovačka društva u bitno nepovoljniji položaj, a ukupni iznos
obračunatog doprinosa daleko nadmašuje korist koju Ina ima od
usluga HGK, predloženo je Ministarstvu gospodarstva da podupre
njezin zahtjev, što je to ministarstvo i učinilo, navodi se u
priopćenju.
(Hina) js splj
171416 MET apr 98