NJEMAČKA POGROM XII.1997/II.1998. HHO KRITIZIRA HRVATSKU VLADU

NJEMAČKA POGROM PROSINAC 1997./VELJAČA 1998. Tihi egzodus iz istočne Slavonije Hrvatski Ured za izbjeglice i povratnike zapravo je mjerodavan za očuvanje "etničke čistoće" Hrvatske, tvrdi Petar Mrkalj, aktivist HHO-a, u publikaciji u izdanju Društva za ugrožene narode. "15. siječnja 1998. istekao je mandat mirovne postrojbe UN-a za istočnu Slavoniju. To područje, koje je 1991. bilo poprište srpskoga napadačkog rata i okrutnih pokolja, došlo je pod kontrolu hrvatskih vlasti. Smjesta je počeo proces povratka hrvatskih izbjeglica, čije su kuće u mnogim slučajevima zauzele srpske izbjeglice iz ostalih dijelova Hrvatske. Masovan bijeg Srba iz istočne Slavonije, od kojega su mnogi strahovali, izostao je, ali je započeo tih i kontinuiran egzodus. Po navodima Milana Đukića, predsjednika Srpske narodne stranke u Hrvatskoj, od sredine siječnja iz istočne je Slavonije svakodnevno odlazilo više od 50 srpskih obitelji. Od 120 tisuća Srba, koji su živjeli na tom odručju još u kolovozu 1995., do siječnja 1998. otišlo ih je već 40 do 50 tisuća. I srpski starosjedioci u istočnoj Slavoniji primili su prijeteće pozive, u kojima su ultimativno pozvani da napuste svoje domove ili su im najavljene racije u njihovim domovima. U neke je stanove ubačen eksploziv. Hrvati su pokradali srpske obitelji dok je hrvatska policija zatvarala oči. Je li u istočnoj Slavoniji još moguć zajednički život etničkih skupina? Stanje na tom području sve više nalikuje na stanje na područjima koja je Zagreb oslobodio u ljeto 1995.: pročitajte izvješće Hrvatske helsinške organizacije za ljudska prava koje je redakcija lista 'Pogrom' dobila krajem studenog 1997.", napominje Andreas Selmeci. Slijedi izvješće pod naslovom "Teror je svakodnevna pojava", čiji je autor Petar Mrkalj, "aktivist Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava". "Na teritoriju hrvatske države ima trenutačno puno primjera samovoljnog tumačenja, gaženja i potpunog ukidanja ljudskih prava te je Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava teško identificirati svaki pojedini primjer kršenja prava. Kršenje državnih zakona i međunarodnih dokumenata postalo je nekom vrstom načina života. Ugroženi su svi koji nemaju vodeće položaje u vladajućoj stranci predsjednika Franje Tuđmana ili nisu među onima koji kontroliraju lavovski dio hrvatskog gospodarstva. Posebno malo značenje imaju ljudska prava nacionalnih manjina, a najmanje ona srpske etničke zajednice. To se odnosi na čitav teritorij hrvatske države, a u prvom redu na zapadnu Slavoniju i na kninsku krajinu, koje su oslobođene vojnim operacijama 'Bljesak' i 'Oluja' u lipnju odnosno kolovozu 1995. Nakon poništavanja rezultata srpskog ustanka i bijega više od 200 tisuća ljudi s tog područja, hrvatska je vlada 9000 ljudi, koji su ostali u svojim domovima, zajamčila pravo na život i slobodu. No, na tim su područjima teroristički udari i postupci koji su vrlo bliski toj definiciji i danas svakodnevna pojava. Ured HHO-a primio je 18. studenoga 1997. pisani poziv upomoć iz Banje, mjesta nedaleko grada Gline. Nakon 'Oluje' u tom je selu ostalo 20 stanovnika, uglavnom starijih ljudi. 15 ih je potpisalo peticiju u kojoj su naveli deset primjera tjelesnog zlostavljanja, slučajeva bacanja bomba u dvorišta i pljačke imovine i stoke. Kada su se obratile policiji, žrtve nisu dobile pomoć. Umjesto toga, izložene su porugi i savjetovane da odu iz Hrvatske. Povod koji je potaknuo ljude iz Banje da se obrate HHO-u bilo je oduzimanje traktora, posljednjeg u selu. Svoj su položaj ti ljudi opisali sljedećim riječima: 'Od 'Oluje' do danas izloženi smo svim oblicima ponižavanja, osjećamo se kao ljudi trećega reda ili nešto još beznačajnije. Vjerovali smo da će za nas s vremenom doći bolji dani. A događa se baš suprotno. Sve je gore i gore. Sve smo više izloženi napadima na nas osobno i na našu imovinu i jako smo zabrinuti za našu sudbinu (...)' 3. studenog 1997. u Srednjoj Gori naoružani i maskirani muškarci napali su i zlostavljali 90-godišnjega Srbina i njegovu 64- godišnju kćerku u njihovoj kući. Potom im je opljačkano 11 njihovih ovaca. Na odlasku počinitelji su im zaprijetili da će ih poklati ako nekome nešto kažu o tom incidentu. Policija nije istragom otkrila pljačkaše. Dvoje staraca živi u velikom strahu - u prvom redu zato što je u okolnim mjestima već ubijeno ili minama ranjeno nekoliko ljudi. Na 'oslobođenim' područjima ubijeno je ukupno više od stotinu osoba, uništeno nekoliko tisuća kućanstava, a ostala su opljačkana i opustošena. Samo od početka 1997. do danas HHO zabilježio je i dokumentirao najmanje 160 slučajeva krađe i pljačke, najmanje 50 slučajeva miniranja i podmetanja požara u stambenim objektima i najmane 17 slučajeva nestanka osoba, ubojstva ili nanošenja tjelesnih povreda koje su rezultirale smrću, te nekoliko slučajeva samoubojstava starijih, zlostavljanih i zastrašenih ljudi. Hrvatska vlada upoznata je sa svim slučajevima, ali ih niječe, umanjuje njihovu važnost ili ih opravdava. Zašto? Već 1991. i 1992. Zagreb i Beograd postigli su dogovore o 'etnički čistim' državama i o 'humanom preseljenju' etničkih skupina. Hrvatska vlada 'ispunila' je te dogovore spomenutim vojnim akcijama i Daytonskim sporazumom, kojim je Bosna i Hercegovina etnički podijeljena. Deklarirani cilj te politike jest sprječavanje povratka velikog broja srpskih izbjeglica. 'Ured za prognanike i izbjeglice' u Beogradu, institucija hrvatskog Ministarstva za obnovu i razvoj pod vodstvom ministra Jure Radića, jedan je od centara koji su mjerodavni za očuvanje 'etničke čistoće'. Dosad je odobrio samo povratak 3000 osoba. Upravo taj ured daje istodobno izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Vojvodine, pa čak i iz Australije i ostalih zemalja, na upotrebu privremeno napuštene kuće. Dijeli čak i kuće i stanove Srba koji se još nalaze u Hrvatskoj. Prigovori vlastima i sudske tužbe protiv takvih postupaka ostali su bez rezultata. Ured za izbjeglice i prognanike vrlo pomno pazi da nijednom izbjeglici ne odobri povratak u gradove ili veća mjesta, već im samo omogućuje povratak u zaostala, siromašna područja, gdje se doseljenici iz ostalih država ne žele nastaniti. Broj ljudi koji su se vratili u svoje prijašnje prebivalište povisio se na 20 tisuća tek pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice. Bivši predsjednik ureda Damir Zorić (danas ravnatelj mirovinskog fonda) kazao je autoru ovog teksta sljedeće: 'Zapamtite - Srbi više nikada neće biti većina u Vojniću, Vrginmostu, Glini ili ostalim mjestima'. Hrvatska vlada manipulira i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine. Mnogi od njih upravo su nagovoreni da dođu u Hrvatsku. Zanemarimo li činjenicu da su dobili na korištenje tuđu imovinu, valja napomenuti da u Hrvatskoj ne mogu riješiti nijedno važno pitanje i žive u trajno privremenom stanju. Mnogi od njih žele se vratiti tamo odakle su i došli, mnogi žele napustiti tuđe kuće i vratiti ih pravomoćnim vlasnicima, ali vlada im to ne dopušta. U tom slučaju izgubit će sva prava kao izbjeglice i preseljene osobe. Od kolovoza prošle godine hrvatska vlada počela je pokazivati novo lice u pitanju reintegracije istočne Slavonije, predviđene za 15. siječnja 1998. Umjesto dosadašnjih, mržnjom prožetih govora, kojima se istaknuo sam predsjednik Tuđman, počela je propaganda miroljubiva suživota i tolerancije. Novinari su također pozvani da pišu u tom duhu, a osnovan je i odgovarajući državni odbor. U tom odboru sjede isti oni ljudi koji sprječavaju povratak izbjeglica - vukovi u janjećoj koži. Nedavno je Ustavni sud Hrvatske ukinuo nekoliko članova zakona o privremenom preuzimanju i korištenju 'određene' imovine, ali taj potez nije ništa promijenio. Postupci hrvatske vlade razlikuju se od njezinih objava. Točno, novi zakoni o odnosu prema manjinama dobri su i napredni, ali su u praksi podvrgnuti samovoljnom kršenju. Budući da HHO redovito skreće pozornost na povrede ljudskih prava, pokroviteljski odnos prema medijima, težak položaj stanovništva i prava radnika, proglašen je neprijateljem države. Predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak stekao je reputaciju najvećeg neprijatelja hrvatskog naroda, kao što je nedavno osobno izjavio hrvatski premijer Zlatko Mateša. Čičak je redovito meta napada državi poslušnih medija. Izložen je neprekidnom pritisku koji obuhvaća prijetnje, bacanje bombe u dvorište njegove vikendice na Braču (srpanj 1996.), sudsku istragu u ljeto prošle godine i izbacivanje njegove kćerke iz gimnazije. Kada Čičak u javnosti govori o vladinom kršenju ljudskih prava, iz vlade i ureda Predsjednika redovito stižu prigovori da su sve to laži i neistine, usmjerene na 'ocrnjivanje Hrvatske pred očima svijeta'. Nadalje, u Hrvatskoj mračnu mržnju potpiruju fašistički listovi 'Hrvatsko slovo' i 'Hrvatski vjesnik', u kojem je nedavno čitatelj mogao pročitati natpis 'Prokleti bili, Srbi, gdje god bili'. U tom listu redovno kao gosti-autori nastupaju ustaški vođa Ante Pavelić i vitez-pljačkaš Tomislav Merčep. Ovaj posljednji uskoro će, nadajmo se, posjetiti haaški sud za ratne zločince", zaključuje Peter Mrkalj. 162225 MET apr 98