US LA TIMES 13. IV. CHAPMAN HR

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 13. IV. 1998. Inženjer oprema Hrvatsku razorenu ratom "Hotel Esplanade u Zagrebu, jedan od najotmjenijih svjetskih hotela, izgleda kao da je izišao iz romana Agathe Christie. Golemo, klasično kameno zdanje, izgrađeno je 1925. za putnike Orijent Expressa koji bi se zaustavili na željezničkoj postaji u blizini. Ne čini se da se hotel otad mnogo promijenio. To je još uvijek zapanjujuće mjesto, urešeno kraljevski purpurnim baršunom", piše Gary Chapman, upravitelj Projekta XXI. stoljeće (21. Century Project) pri Teksaškom sveučilištu u Austinu. "U baru tog hotela upoznao sam Predraga Palea, tridesetosmogodišnjega hrvatskog doministra znanosti i tehnologije te čovjeka zaduženog za sve vezano uz računala i internet u jednoj od najstarijih zemalja svijeta te ujedno jednoj od namlađih svjetskih država. Kad sam u ožujku zajedno sa suprugom proveo dva tjedna obilazeći Hrvatsku, zaljubili smo se u tu zemlju - jedno od najljepših mjesta na Zemlji, od čije ljepote zastaje dah - i njezine ljude. A Predrag Pale inspirativni je primjer inženjera kao narodnoga junaka. Pale je energičan, razgovorljiv, neljudski zaposlen čovjek koji govori gotovo savršen engleski, budući da je osamdesetih nekoliko godina radio u Silikonskoj dolini. On me počastio pričama o tome kako se zajedno sa svojim kolegama hvatao u koštac s jednim od najgorih ratova u zadnjih četvrt stoljeća, kad su 1991. i 1992. Srbi u paravojnim postrojbama i jugoslavenska vojska napali Hrvatsku. Zagreb je bombardiran iz zraka te iz topništva, a jedinstveno lijep, povijesni grad Dubrovnik na jugu Hrvatske bio je pod opsadom 10 mjeseci. Srbi su ga neumorno granatirali, što predstavlja zločin neizrecivog divljaštva. 'Do rata je došlo zbog novca', izjavio je Pale. Čuli smo to svugdje u Hrvatskoj. Za gotovo 50 godina komunističke vladavine u Jugoslaviji, federalni sustav koji je stvorio Tito sa svojim saveznicama nametnuo je veliki transfer bogatstva iz produktivne Hrvatske u manje produktivne, čak i zaostale dijelove zemlje, poput Bosne i Srbije. Hrvatska je druge opskrbljivala novcem i devizama zbog svoje razvijenije industrije, bogate poljoprivredne proizvodnje na sjeveru te uspješnog turizma na Jadranskoj obali. Kad se komunistički sustav u srednjoj i istočnoj Europi počeo slamati, Hrvati i Slovenci počeli su preispitivati taj sustav subvencioniranja. Na posljetku je Slovenija raskrstila s Jugoslavijom, stvorivši neovisnu državu, a Hrvatska je najavila da više ne želi slati novac u Beograd da bi izdržavala ostale dijelove Jugoslavije. 'Kad je naša vlada odlučila zadržati taj novac', rekao mi je Pale, 'to je iznenada stvorilo veliki višak fondova, nešto što prije nismo vidjeli, brojku od nekih 20 milijuna dolara. Oko 4,5 milijuna dolara iskoristilo se za poboljšanje računalne i mrežne opreme Zagrebačkog sveučilišta. Prije toga koristili smo osciloskope, tako stare da su se oznake na gumbima izlizale od uporabe.' Kompjutorski i elektrotehnički odjeli Zagrebačkoga sveučilišta odmah su od svojeg neočekivanog dobitka nabavili nova računala i telekomunikacijsku opremu. No prilikom prijevoza pošiljke u Zagreb, via Slovenija, Srbi su tenkovima i zrakoplovima napali s onu strane slovenske granice. 'Proveli smo mnoge besane noći, pitajući se hoće li naša oprema biti uništena prije nego stigne', izjavio je Pale. Oprema je stigla u Zagreb neoštećena, u neobilježenim kamionima u koje je preseljena tijekom noći. No tad, dok je u Zagrebu čekala da bude raspakirana, Srbi su započeli raketne i zračne napade na Hrvatsku, odnosno Zagreb. 'Zakleo sam se sebi da će ta oprema preživjeti i da nikad neće pasti u ruke neprijatelja. Bio je to temelj za nove prilike u našoj zemlji', izjavio je Pale. Za nekoliko sati, ne samo da je oprema bila raspakirana, već i raspačana u domove fakulteta i studenata. 'Oprema je nestala u osam sati. Zatim smo razvili tajnu lozinku. Ako bi se Srbi pojavili u Zagrebu, a mislili smo da hoće, mi bismo telefonirali služeći se lozinkom i oprema bi bila sakrivena da bi se spriječila njezina krađa.' Hrvatska je vojska bila uspješnija nego što je većina ljudi očekivala, a srpska je vojska istjerana iz Hrvatske, što je rezultiralo uspostavom nove države. Prvi zadatak g. Palea za vrijeme rata bio je da izgradi nacionalni novinski servis - od ništice - radi objavljivanja informacija o ratu s hrvatskog stajališta. Zatim je nastavio s gradnjom državnog backbone interneta, koji danas ide u red najboljih u srednjoj Europi. On je također zadužen za informacijsku politiku zemlje, uporabu računala u obrazovanju, za telemedicinu i razvoj novih informacijskih industrija. G. Pale zarađuje oko 200 dolara mjesečno - za vrijeme rata ta je brojka pala na 80 dolara - a cijene u Hrvatskoj više su čak i od cijena u Njemačkoj ili Austriji. 'Kad sam radio u Silikonskoj dolini', izjavio je, 'upitao sam se da li bih mogao živjeti s izgradnjom CPU1, CPU2, itd', rekao je misleći na središnje procesne jedinice kompjutora (central processing unit). 'To se nije činilo veoma vrijedno. Morao sam se vratiti kući da pomognem u izgradnji svoje zemlje... Moji su roditelji bili siromašni radnici, a njihovi su roditelji bili seljaci. Svaki naraštaj teško radi da bi učinio mali korak prema poboljšanju svijeta za sljedeći naraštaj.' Čini se, na nesreću, da su takva stajališta rijetka među američkim inženjerima i kompjutorskim stručnjacima. Ovdje je prevladavajuća etika rutinskog unovčavanja te već uvelike apsurdnih dodatnih 'poboljšanja' tehnoloških igračaka za bogate. Naši 'najbolji i najpametniji' inženjeri prečesto su multimilijuneri s golemim kućama, skupim automobilima i prezrivim političkim stajalištima prema javnim obvezama. Na vratima stare rektorske palače u Dubrovniku nalazi se latinski napis ugraviran u kamenu, a predviđen kao vodilja za gradskog vladara: 'Ubliti Privatorum Publica Curate', ili 'Zaboravi svoje privatne i pobrini se za javne poslove'. Predrag Pale živi prema najboljim i najstarijim vrijednostima svoje zemlje te daje primjer mnogima od nas ovdje." 162220 MET apr 98