PEKING, 16. travnja (Hina) - Kad je na valu poraslog standarda i bogate ponude kineski kupac ne baš tako davno otkrio čari potrošačkog društva i počeo se prepuštati užitku kupovanja, mnogi su povjerovali kako najkraći put do njegove
lisnice vodi kroz robne kuće no, zbog slabe kupovne moći prosječnog stanovnika poslovanje skupih robnih kuća ne bi se moglo nazvati zadovoljavajućim.
PEKING, 16. travnja (Hina) - Kad je na valu poraslog standarda i
bogate ponude kineski kupac ne baš tako davno otkrio čari
potrošačkog društva i počeo se prepuštati užitku kupovanja, mnogi
su povjerovali kako najkraći put do njegove lisnice vodi kroz robne
kuće no, zbog slabe kupovne moći prosječnog stanovnika poslovanje
skupih robnih kuća ne bi se moglo nazvati zadovoljavajućim.#L#
Da je zainteresiranih za ulaganja u njih bilo, kazuje i zanimljivi
podatak da je lani u samo jednom danu u Pekingu svečano otvoreno čak
sedamnaest robnih kuća. Doduše, četiri od njih već su zatvorene, a
preostale su u teškoćama koje se danas objašnjavaju činjenicom da
je robnih kuća sve više, a kupaca sve manje.
Uspoređujući svakodnevno Kinu s razvijenim zemljama, statističari
su izračunali da kupovna moć Pekinžana sada iznosi osminu kupovne
moći prosječnog stanovnika neke od metropola na Zapadu. Ipak,
Peking ima više od sedamdeset robnih kuća, svaka od njih s više od
deset tisuća četvornih metara prodajnog prostora.
Planiranje prodajnog prostora po jednom kupcu, računato na temelju
kupovne moći i potrošačkih navika Zapadnjaka, pokazalo se kao
zabluda, kažu kineski ekonomisti, dodajući kako uz kupovnu moć
svojih stanovnika Peking zapravo ima više prodajnog prostora u
robnim kućama od Tokija ili New Yorka.
Rezultat je lako vidljiv: zimi dobro grijane, ljeti hlađene,
raskošne i primaljive po svemu što nude, robne su kuće prije ugodno
mjesto za obiteljsku šetnju u nedjeljno prijepodne nego mjesto gdje
roba i novac izmjenjuju vlasnike. Često s limenkom osvježavajućeg
napitka u ruci ili s kobasicom na ražnjiću, potencijalni kupci šeću
i zagledaju robu pa, kad se umore od dojmova i vožnje pokretnim
stepenicama, svrate u neku od posvuda strateški raspoređenih
kafeterija ili zalogajnica, raspituju se o cijenama i kakvoći,
pipkaju, uspoređuju, isprobavaju odvjevne predmete i šminku na
odjelima s kozmetikom, rado sjednu na jastuke koji masiraju umorna
leđa ili listove na nogama, ali malo kupuju.
Razumljivo, kažu stručnjaci, upozoravajući da samo tri posto
Pekinžana spada u kupce s visokom i srednjom kupovnom moći. Skupo
opremljene nove robne kuće, krcate domaćom i stranom luksuznom
robom, o tome jednostavno nisu dovoljno vodile računa.
Kao što su, ničući na skupim lokacijama u središnjim djelovima
grada, previdjele činjenicu da se sve veći broj stanovnika iz
centra seli u predgrađa. Nemilosrdno rušenje starih, prizemnih i
prenapučenih stambenih četvrti u središtu grada, te podizanje
novih prigradskih naselja, sve osjetnije smanjuje broj stanovnika
na području s najvećim brojem robnih kuća.
Za ulicu Wangfujing, u najstrožem gradskom središtu, koja je u
Maovo doba sa svojom jednom (i najstarijom) robnom kućom te
mnogobrojnim trgovinama za Pekinžane i došljake bila kultno
mjesto, kažu da je još početkom osamdesetih privlačila dnevno do
osamsto tisuća prolaznika.
Uz robne kuće i trgovine koje ni po čemu ne podsjećaju na narodne
magazine iz bliske prošlosti, kupaca je danas deset puta manje. I to
bi bilo dovoljno za zaključak kako je konkurencija jedan od
problema s kojima se nose robne kuće i veliki trgovinski centri, što
nerijetko izvana i iznutra nalikuju kao jaje jajetu. Nanizane jedna
uz drugu, a nudeći ono što svaka od njih nudi, robne kuće sve češće
uviđaju potrebu jasnog profiliranja ponude kao mamca za
privlačenje kupaca.
Pritom, u nastojanju da svoj položaj poprave i međusobnim
udruživanjem u trgovačke lance, što olakšava podjelu tržišta i
smanjuje troškove poslovanja, pekinške robne kuće trude se
odgovoriti konkurenciji velikih diskontnih trgovina, koje su
nudeći jeftinu robu provjerene kakvoće, prigrabile veliki dio
trgovačkog kolača.
(Hina) mer gt
160122 MET apr 98