US WASH. TIMES 14. IV. KOSOVO PISMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 14. IV. 1998. Žestoka povijest Kosova ne opravdava 'etničko čišćenje' List objavljuje dva pisma čitatelja koji reagiraju na članak Davida Bindera ('Kosovsko nasilje, prošlost i sadašnjost'), objavljen 31. ožujka. U prvom se pismu javlja autor knjige 'Kosovo: kratki prikaz' Noel Malcolm iz Londona: "Nije istina da je Kosovo 'mjesto rođenja srpske nacije' niti da su 'Srbi (tamo)osnovali svoju dinastiju u XIII. stoljeću.' Prvotna se srpska država nalazila sjevernozapadno od Kosova, tamo gdje je u XII. stoljeću osnovana srpska dinastija. U svakom slučaju, je li to danas važno za prava Srba ili Albanaca? Misli li g. Binder da bi Engleskom trebali vladati Francuzi, budući da su Normani u XI. stoljeću osvojili područje? Njegova tvrdnja da je neprijateljska albanska 'kampanja' između 1812. i 1912. otjerala 150.000 Srba s Kosova, veliko je pretjerivanje. Navođenje da se za vrijeme Drugoga svjetskog rata '100.000 Albanaca preselilo s Albanije na Kosovo' utemeljena je na srpskoj promidžbi za koju nema nikakvih dokaza. Apsurdna je izjava da su Srbi 1929. činili 61% kosovskog stanovništva. Kad je 1912. Srbija osvojila Kosovo, svi su izvori broj Srba procjenjivali na oko 20 - 25% stanovništva. Godine 1928., srpski je dužnosnik zadužen za srpski program kolonizacije na Kosovu napisao da je srpski udio narasao s 24 na 38%, u cjelosti zahvaljujući priljevu kolonista. Nazivanje Albanaca iz Drenice, koji su se borili protiv nametanja komunističke vlasti 1945., 'fašistima' jest ocrnjivanje. Zapravo, njihov je vođa Shaban Poluzha skupio dragovoljce da se bore za komunističke partizane, sve dok se komunističke vlasti nisu okrenule protiv njega.(...) G. Binder također spominje nekoliko pretjeranih tvrdnja s albanske strane, o broju Albanaca prisiljenih da napuste Kosovo u međuratnom razdoblju te u početku Titovog razdoblja. Čini se da je te napuhane brojke dodao ne radi postizanja uravnoteženog prikaza (općenito, njegovim člankom potpuno dominiraju srpske tvrdnje), već kako bi ostavio dojam da je čitava povijest Kosova povijest masovnih ubojstava i progona. Čini se da se podrazumijeva kako ne vrijedi brinuti o nekoliko novih takvih slučajeva. To nije niti točna povijest, niti odgovorno novinarstvo." *** Objavljeno je i pismo Isufa Hajrizija, urednika albansko - američkih novina Illyria u New Yorku. "Prikaz Kosova koji daje David Binder pun je netočnosti te se čini kao da je ispreden u propagandnom stroju Slobodana Miloševića. Neutemeljena je tvrdnja g. Bindera da Albanci nisu starosjedilački narod na vlastitoj zemlji. Većina uglednih povjesničara slaže se da su Albanci potomci starih Ilira. (Vidi bilo koju enciklopediju.) G. Binder kaže da na Kosovu nema albanskih toponima. Opet netočno. Evo nekoliko njih: Ulpiane potječe od stare albanske riječi 'ulk' koja znači vuk; Drenica potječe od riječi 'dreni' što znači jelen, i tako dalje. Postoje doslovce stotine takvih toponima koji pokazuju da su Albanci živjeli na Kosovu od pretpovijesnih vremena. No sve je to povijest i ne bi smjelo služiti opravdavanju današnje sramotne politike 'etničkog čišćenja' koju provodi Beograd. Činjenica je da Albanci čine 90% stanovništva na Kosovu. Pa ipak, oni su jedan od najugnjetavanijih naroda svijeta, a viktimizira ih šačica Srba koji žive na Kosovu te beogradski poredak čiji je moto 'ubij svog susjeda'. Takva politika nema veze s poviješću, već s izopačenim umovima vođa poput g. Miloševića. Od 1987., kad je g. Milošević postao predsjednik Srbije, on i njegove pristaše nadgledali su ubijanja stotine tisuća ljudi. U međuvremenu su izmanipulirali i ljude bivše Jugoslavije i međunarodnu zajednicu. Druga je činjenica da je Kosovo veoma bogato rudama te ga se srpsko vodstvo zbog toga ne želi odreći. Otuda propaganda o Kosovu kao 'kolijevci srpske civilizacije'. Na nesreću, europski su vođe pokazali da je 'ujedinjena Europa' dobra samo na papiru. Kad se treba suprotstaviti diktatorima, oni pronalaze sve moguće razloge da bi tu odgovornost prebacili na druge. A ta je odgovornost pala na jedinu svjetsku supersilu - Sjedinjene Države. Čovjek se može ne slagati s washingtonskom politikom prema balkanskoj krizi, no američke su se vođe barem suprotstavile te zaustavile četverogodišnje ratove u Bosni i Hrvatskoj. Moglo bi se također raspravljati i o stilu ministrice Albright, kojeg karakteriziraju vatrene riječi i nedjelovanje. No ona je barem spremna reći (i čovjek se nada, učiniti) nešto. Naše europske saveznice, s druge strane, samo umiruju diktatore mumljajući o 'rješenjima'. Gđa Albright je u pravu kad g. Miloševića naziva agresorom te mu prijeti 'najozbiljnijim posljedicama'. (...)Također je u pravu kad tvrdi da kosovska kriza nije unutrašnje pitanje te da međunarodna zajednica ne bi smjela jednostavno odvraćati pogled dok Beograd promiče rat i uništenje. (...)" 152348 MET apr 98