US IHT 8. IV. 1998. HOLOKAUST

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 8. IV. 1998. Nacizam, a ne katolicizam, kriv je za holokaust Profesor židovske povijesti i upravitelj programa judaističkih studija na sveučilištu George Washington, Marc Saperstein, piše: "(...)Radi se o tome jesu li tradicionalno negativna kršćanska učenja o Židovima i judaizmu izravno vodila snažnom antisemitizmu koji je pokretao nacistički pokušaj da uklone Židove. Vjerujem da je u tom pitanju Vatikan u pravu kad tvrdi da je nacistički antisemitizam 'imao svoje korijene izvan kršćanstva' te da nije proizišao iz crkve već iz nacionalizma te svjetovnog 'pseudoznanstvenog' rasizma. Nacistički tekstovi ne nude nikakvih dokaza da je Hitlerov ili Himmlerov antisemitizam proizlazio iz kršćanske karakterizacije Židova kao ubojica Krista te ljudi koje je Bog osudio jer su odbili prepoznati Mesiju. Nacistička retorika potječe iz drukčijih izvora. Židovi su 'poput crva' koji se hrane trulenjem njemačke kulture (Hitler) 'bacila' koje treba istrijebiti (Himmler) te 'gangrenoznog slijepog crijeva čovječanstva' (SS-ovski liječnik u Auschwitzu). Neki od onih koji su odrasli na kršćanskom učenju prijezira nesumnjivo su novi rasistički antisemitizam smatrali privlačnim. No tvrdnja da su kršćanske doktrine izravno vodile nacističkim logorima smrti jest pogrešna i neprikladna. Drugo se pitanje odnosi na ponašanje crkvenog vodstva za vrijeme ubijanja europskih Židova. Ovdje vatikanska izjava doseže iznenađujući zaključak. Nakon bilježenja primjera onih crkvenih ljudi koji su osuđivali nacistički progon Židova te kršćana koji su uz znatan rizik Židove sakrivali, izjava tvrdi da 'duhovni otpor i konkretno djelovanje drugih kršćana nisu bili ono što se od sljedbenika Krista moglo očekivati'. Zbog tog propusta da 'podignu glasove u protestu', izjava proglašava potrebu za pokajanjem. No zašto bi se obični kršćani ravnali prema tom standardu kad je najviše crkveno vodstvo za vrijeme Drugog svjetskog rata - Papa Pio XII. i vatikanski ministar vanjskih poslova Luigi Maglione - vodilo politiku nepodizanja glasova u protestu? Da je to zaista bila politika koja se provodila, izvan je svake sumnje. Opravdanje je glasilo da je za Židove moglo biti učinjeno više putem diplomatskih manevara iza scene, nego javnom osudom nacista. No ta je tišina također bila vezana uz vatikansku neutralnost, koja je opet bila vezana uz prosudbu da je nacistički poredak bio nezamjenjiv bedem protiv prodora ateističkog komunizma u srednju Europu. Hitler je bio prihvatljiviji od Staljina. Jedini javni znak Papinog prosvjeda protiv masovnih ubojstava vidi se u jednoj rečenici božićne poslanice iz 1942., u kojoj spominje 'stotine tisuća ljudi koji su, bez svoje krivnje, katkada samo zbog nacionalnosti ili rase, osuđeni na smrt ili polagano propadanje.' Ta je formulacija pažljivo skovana da se izbjegne izravno spominjanje Židova kao žrtava ili nacista kao počinitelja. (...) Što bi bilo da je Papa Pio XII., u toj božićnoj poslanici, odbacio diplomatsku dvosmislenost te ponovio izravne riječi svog prethodnika, Klementa VI.: 'Neka se nijedan kršćanin ne usudi raniti ili ubiti te Židove, niti prisvojiti njihovu imovinu.' Koliko je katolika u SS pokretu ili u njemačkim pričuvnim policijskim bataljunima moglo slijediti te riječi te se proglasiti nesposobnima za izvršenje naredbi masovnog ubojstva? Sigurno je da bi takva izjava imala veći utjecaj od prosvjeda običnih kršćanina, čiji je izostanak sa žaljenjem zabilježen u novoj vatikanskoj izjavi. Ipak ova rasprava ne bi smjela zamagliti razliku između neuspjeha kršćanskih pojedinaca i institucija da prosvjeduju ili se odupru, te zločina nacista koji su smislili i provodili politiku uništavanja Židova. Mogućnosti Pape i rimskih katolika da svjetsku silu zaustave u ubijanju civila koje su držali neprijateljima, bile su ograničene. Temeljnu odgovornost za holokaust snose nacistički počinitelji. Ne papa Pio XII. Ne Crkva. Ne učenja kršćanske vjere." 090243 MET apr 98