RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 8.4.98. ČEČENIJA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 8. IV. 1998. Nema smisla na silu zadržavati Čečeniju u Rusiji Aslambek Akbulatov, bivši državni tajnik predsjednika Čečenske Republike Džohara Dudajeva od 1991. do 1994. i voditelj čečenskog izaslanstva na pregovorima s Moskvom 1993. - 1994., piše o želji Čečenaca i drugih naroda ZND-a da sami određuju svoju sudbinu: "Javna glasila koja su dosta objektivno rasvjetljavala događaje u Čečenskoj Republici, uopće ih nisu promatrala kroz prizmu općeprihvaćenih norma i načela međunarodnoga prava. Zanemarila su i pitanje zašto čečenski narod teži samoodređenju u obliku neovisne države. Čečenski je narod imao svoju državu i samoniklu kulturu od najstarijih vremena. (...) Raščlambom povijesti shvaćaš: ni carska vlast, ni boljševističko načelo diktature proletarijata nije se uklapalo u mentalitet čečenskoga naroda. Sovjetska je vlast usrdno nastojala iskorijeniti čečenske običaje. U Kaznenom zakonu RSFSR bile su predviđene oštre kazne, a sami su običaji bili nazvani ostacima prošlosti. Za otpor koji je narod pružao već 1940., vodstvo SSSR-a htjelo je deportirati sve Čečence. To je odgođeno samo zbog početka rata. (...) Otkako je proglašena neovisnost Čečenske Republike, pa do početka rata 1994., vođe Ičkerije više su puta predlagali ruskom čelništvu da uspostave ravnopravne i prijateljske odnose i da priznaju suverenitet Čečenije koja bi poslije ušla u sastav ZND-a. Kao odgovor na to, Moskva je najprije izjavila da su izbori za predsjednika Čečenije bili nezakoniti, a onda je Boris Jeljcin zapovijedio uvođenje izvanrednoga stanja na području Čečensko- Inguške Republike. Događaje koji su se tada zbili Rusija je ocijenila kao oružanu pobunu i banditizam. Predsjednik RF 11. XII. 1994., pozivajući se na Ustav, potpisao je zapovijed o slanju vojske u Čečensku Republiku. Time je rusko čelništvo poduzelo odlučujući korak kako bi cjelokupnom vojnom silom 'natjeralo' Čečence u Rusku Federaciju. (...) Svoje postupke prema Čečenskoj Republici koja je zapravo suverena, ruske vlasti obrazlažu time što čečenski suverenitet ugrožava teritorijalnu cjelovitost Rusije. Što više, tvorci ruskog Ustava iz 1993. iskrivili su pravni smisao prava na samoodređenje nacija i naroda. U službenoj politici oni žele rusku javnost navesti da misli kako se, tobože, smisao prava na samoodređenje nacija i naroda iscrpljuje u sklopu Ruske Federacije, tj. nacije i narodi mogu se samoodrediti samo unutar Rusije i nemaju pravo osnivati svoje suverene države. Ovdje je dobro podsjetiti da čečenski narod nije svojom voljom ušao u RSFSR s autonomijom. Ista je sovjetska vlast 1944. ukinula autonomiju i opet ju vratila 1957. (...) Ruske vlasti danas ponovno pokušavaju prevariti javnost obećavajući velika novčana ulaganja u gospodarstvo republike ako ova uđe u RF. Uza sve to one nisu u stanju obnoviti čečensko gospodarstvo jer je i gospodarstvo same Rusije u dubokoj krizi. Ako Rusija ostane pri toj državnoj politici, bit će teško spriječiti njezin raspad. Taj bi se problem mogao riješiti promjenom Ustava. Budući da u Rusiji žive narodi s vrlo različitim tradicijama, kulturom i vjerom, treba im, kao subjektima Federacije omogućiti da samostalno rješavaju sva pitanja lokalnog značaja, vodeći se zdravim smislom, a ne općim načelima koja se proglašavaju iz centra. Također bi bilo dobro da se autohtonim narodima koji žele izići iz RF dade takva mogućnost uz donošenje potrebne procedure. Istodobno bi u ruskom Ustavu trebalo predvidjeti način za ulazak u RF. Također ne bi bilo loše da se u ruski Ustav unese odredba da Rusija zauvijek odbacuje prijetnju primjene sile kada se budu rješavala pitanja samoodređenja i teritorijalnih prijepora." 090237 MET apr 98