LA STAMPA-SAD I EUROPA -6. IV.

ITALIJA LA STAMPA 6. IV. 1998. Povjerite Americi europske krize "Za tri ili četiri dana doznat će se, možda, hoće li se tridesetgodišnji građanski rat između katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj približiti mirnom, iako teškom, rješenju. U zamjenu, ako se ide sa sjeverozapada prema jugoistoku Europe, postoji druga kriza koja prijeti eksplozijom, pače novom eksplozijom. To je kriza između grčke većine i turske manjine na otoku Cipru. Opet na jugoistoku, ostaje upaljen fitilj Kosova između Srba i Albanaca: fitilj, rečeno je više puta, u pravoj bačvi baruta bivše Jugoslavije i Balkana. Te tri krize imaju dvije zajedničke stvari: što su to unutarnje europske krize, ali je njihovo rješavanje povjereno Americi. Osobito je Cipar skandal europske diplomacije. Kad je EU odlučila prihvatiti kandidaturu male sredozemne republike, kao uvjet je postavila da se postigne dogovor između grčkih Ciprana i sjevernog dijela otoka gdje su turske postrojbe od 1974. kako bi cijeli Cipar na posljetku ušao u uniju. Držalo se, ali ne samo tada, da će Turska, iako postupnije nego Grčka, na to pristati. Drugim riječima, zajednička pripadnost EU bila bi rješenje povijesnog sukoba ne samo između dviju ciparskih zajednica nego i između država kojima pripadaju. Međutim... Sada je stanje ovakvo. Turska (dakako, vodeći računa o nekim nedostatcima, recimo njezine pravne države, ali i zaboravljajući njezinu golemu geopolitičku važnost) grubo je isključena iz pregovora o proširenju EU. Ankara je reagirala loše i previše, prekinula sve pregovore na Cipru i o Cipru i zaprijetila da će anektirati sjeverni dio otoka. EU je odgovorila pokretanjem procesa prijama grčke ciparske republike. Apsurdna željezna ruka koja podupire vjetrove rata umjesto povijesnih i odlučujućih pregovora. I ne govori se o ratu samo jer se govori da grčki Ciprani očekuju stanovit broj ruskih projektila S-300, koje Turci dakako namjeravaju uništiti čim budu instalirani. Navodno stižu i talijanski projektili 'Aspide 330', iako se Rim protivi narudžbi (prema 'France Presse', navod iz 'Herald Tribune' od 2. travnja). Prilična zbrka, da ne kažemo drugo. Ne treba se dakle čuditi što Turci s Cipra i iz Ankare više ne žele ni čuti o Europskoj uniji i što u najboljem slučaju prihvaćaju posredovanje Amerikanca Holbrookea (onog iz sporazuma za Bosnu). 'Balkanski Kissinger' nije postigao ništa posebno na susretu prošle subote, ali je barem očuvao otvoren dijalog za sljedeći mjesec. Ako se doda da je presudne pregovore o Ulsteru vodio Amerikanac Mitchell i da je na Kosovu umjereni vođa Rugova izjavio da vjeruje samo posrednicima iz SAD-a, može se jasno zamisliti kakva je, ili bolje, kakva nije, vanjska politika EU-a. Amerikanci su pomalo zadovoljni takvim stanjem stvari jer to jača njihovu nazočnost ili hegemoniju u europskim stvarima, ali pomalo se i tuže ili se barem čude. Treba vidjeti uvodnik 'Washington Posta' od prije četiri dana. Ukratko: zašto uvijek mi? Grčka i Turska nisu Srednji istok nego Europa i je li moguće da EU ne samo da ne može riješiti svoje političke probleme nego ih čak i otežava? Lijepo pranje glave koje ipak nije imalo osobita odjeka u vladama, a niti, treba reći, u europskim 'medijima'. Sve nas je zahvatio konačni 'rush' jedinstvene valute i dobro je što je tako jer se radi, nepotrebno je ponavljati, o povijesnom cilju. No on ne smije biti svrha samom sebi. O tome treba razmišljati, ubrzo" - zaključuje Aldo Rizzo. 070218 MET apr 98