PROFIL-EUROPA-6.IV.

AUSTRIJA PROFIL 6. IV. 1998. Proljeće u Europi "Kad su boljševici u studenom 1917. s crvenim zastavama jurišali na Zimski dvorac, stanovništvo Petrograda to je jedva primjećivalo. Šetalo je bulevarima, izlazilo iz kazališta i zabavljalo se po kavanama. Pa ipak su to bili 'dani koji su potresli svijet', kako je to formulirao kroničar Oktobarske revolucije, američki novinar John Reed. Velike povijesne događaje ljudi rijetko prepoznaju. Znamo to iz 'oral history'. Svjedoci se sjećaju da je dijete imalo ospice, da je teta ostavila nasljedstvo, da je željeznica kasnila i da je ljubavnica ostavila oproštajno pismo. Važne političke promjene uglavnom ostaju u sjećanju u kaosu individualnih životopisa, prekriveni privatnim brigama i veseljima. Ponovno doživljavamo dane koji možda neće potresti svijet, ali će ga bitno izmijeniti. I opet se jedva shvaća važnost događaja. Prošloga tjedna Bruxelles je počeo pregovore o pristupu sa šest zemalja: Češkom, Mađarskom, Poljskom, Slovenijom, Estonijom i Ciprom. Istodobno je uklonjena većina granica unutar EU-a. Slobodan prolaz od Sicilije do sjeverne Njemačke, od Portugala do Nizozemske. Na posljetku je potvrđeno ono što je odavno već bilo jasno: u jedanaest će se zemalja unije uskoro plaćati istom valutom, eurom. 'Srasta ono što pripada zajedno', rekao je jednom Willy Brandt tijekom njemačkog ponovnog ujedinjenja 1989. Njemačka je bila - zajedno između 1870. (Bismarkovo osnivanje Reicha) i 1945. (Hitlerov poraz): dakle ne više od 75 godina. Ali je Kakanija, višenarodna država, postojala stoljećima. Ako se sada Madžarska, Slovenija, Češka i Poljska (čiji je jedan dio također bio austrijski) udostoje postati članovima EU-a, s većim pravom nego Willy Brandt možemo mi s bečkog stajališta povikati: 'Srasta ono što pripada zajedno'. To nije nostalgično mišljenje. Devet godina poslije pada željeznog zastora pokazuju da takozvane 'zemlje sljednice' tvore naš 'prirodan' gospodarski prostor, da su tamo austrijski izvoznici i inozemni ulagači najuspješniji. Prosperitet tih zemalja donosi prosperitet i Austriji. A stabilan procvat gospodarstava naših južnih susjeda može se ostvariti samo članstvom u EU. Zbog te perspektive moraju izblijediti oni strahovi od proširenja na istok koje šire demagozi, a koje će se obaviti tek za otprilike sedam godina, a zatim će dugo trajati prijelazno razdoblje. Argumenti protiv nastanka Schengenlanda zvuče razumnije. Izgradnja europske policije koja osim toga neće biti demokratski nadzirana, nije simpatična. A pjesme o vanjskim granicama EU-a bole baš Austriju. No što je s druge strane toga? Padaju granične rampe unutar EU-a. A na kraju stoljeća u kojem su države kobno ograničavale mobilnost ljudi, u kojem se tamo gdje danas ljudi mogu prolaziti bez pokazivanja putovnice, često odlučivalo o sudbinama, kad je prijeći ili ne prijeći bilo pitanje života ili smrti. Nije li prekrasan nestanak tih granica? Otvoreno je hoće li policija na europskoj razini biti lošija od nacionalne. Sigurno je da će se sukcesivnom demokratizacijom EU-a i policijske funkcije 'uzajednačiti', kako se kaže bruxelleskim govorom. A za nas tako žalosna pooštrena kontrola na istočnim austrijskim granicama bit će ukidana u mjeri u kojoj će se susjedne zemlje približavati pristupu u EU. To dakle treba ubrzati. U vlastitom interesu. Od početka proširenja na Istok i nastanka Schengenlanda nije manja simbolična snaga eura. Gospodarski projekt. Još više politički. Velike posljedice euro će imati na razini europskog osjećajnog života. Zajednički će novac proizvoditi europsku svijest. Rašireni otpor protiv eura vrlo jasno pokazuje da valute nisu samo trijezno sredstvo plaćanja nego imaju i veliku emocionalnu vrijednost. Vrući europski dani koje sada proživljavamo, ne nose u sebi samo simbolični patos. Sve tri promjene vode daljnjoj i ubrzanoj integraciji Europe. Proširenje na istok čini hitno potrebnom reformu institucija u Bruxellesu. Schengenski razvitak prisiljava na izjednačenje i reformu prava državljanstva i politike azila i useljavanja. A euro će na posljetku biti jak i stabilan ako iza njega stoji jedinstvena i jaka politička volja. No taj razvitak tek stvara pretpostavke za ono na što mnogi europski skeptici s pravom opominju: da vladavina EU-birokracije - bruxelleskog josephinizma - uzmiče pred cijeloeuropskom demokracijom na višenarodnom temelju. Ako sve dobro prođe, jednom će u povijesnim knjigama pisati da su u proljeće 1998. stvoreni važni temelji takve nove Europe" - zaključuje Georg Hoffmann-Ostenhof. 070211 MET apr 98