AUSTRIJA 4. IV. DER STANDARD: ISPRIČAVANJE ZA DAVNO POČINJENE ZLOČINE POSTALO JE TRENDďiWś/

JE TRENDďiWś AUSTRIJA DER STANDARD 4. IV. 1998. Otvorene rane prošlosti Mnoge - naročito one postautokratske - zemlje suočavaju se s tamnom stranom svoje prošlosti, piše Erhard Stackl. "Nakon završetka rata, vlade Njemačke i Austrije nastoje 'upozoriti na nedjela, počinjena pod Hitlerovom vladavinom i zadržati ih u sjećanju', ljutio se nedavno autor pisma čitatelja u listu 'Die Krone', osvrćući se na 'izložbu Wehrmachta'. 'Zločini drugih nisu osuđivani jednako snažno', dodaje on. No, suprotno tom vrlo raširenom stajalištu, 'raščišćavanje s prošlošću' odavno je nadišlo granice fenomena njemačkoga govornog područja i preraslo u međunarodno pitanje. Ispričavanje za davno počinjene zločine (ropstvo u SAD, osvajanja Japana) postalo je trend. Ako neka zemlja - poput Švicarske (i Austrije prije nje) nije sama došla do odgovarajuće spoznaje, drugi su pokazali crne mrlje u njezinoj prošlosti. Nadalje, u svim zemljama u kojima se nakon ratova ili diktatura ponovno uspostavlja demokracija, žrtve zahtijevaju kažnjavanje zločinaca ili u najmanju ruku službeno priznanje vlastitih patnja. Posežući za kategorijama koje su uspostavili sudovi u Nuernbergu i Tokiju ('zločini protiv čovječnosti'), međunarodna zajednica počinje suđenjima ratnim zločincima iz Bosne i Ruande ostvarivati davno skovan plan o osnivanju međunarodnoga kaznenog suda. Posebno u slučaju Bosne, ti su pokušaji obilježeni nedostatkom da se nitko (još) ne usuđuje izvesti pred sud odgovorne političare. Posvuda se čuju i glasovi da ne treba dirati u prošlost. Ranije, kada su ratovi još objavljivani i dovršavani mirovnim sporazumima, 'zaborav' je katkada bio čak sastavni dio sporazuma. I Španjolci su nakon Francove ere željeli pokopati prošlost - pruživši time primjer bivšim zemljama istočnoga bloka. No, postoje najmanje dva važna razloga zašto treba dirati u prošlost: Prvi je moralni motiv po kojem žrtve ne smiju biti još i ismijane. Primjerice, Augusto Pinochet, bivši čileanski diktator koji je nedavno postao i doživotnim senatorom, ispratio je članove obitelji 3000 žrtava svoje strahovlade izjavom da je u to vrijeme bjesnio 'rat'. Pinochet pritom nije kazao da je zapravo želio iskorijeniti lijevu oporbu. Drugi je praktičan razlog da je suočavanje s prošlošću uvjet političke stabilnosti jer kosturi skriveni u ormaru prije ili kasnije ipak ispadaju iz svojih skrovišta. To se g. 1995. dogodilo u Poljskoj (koja je u početku slijedila španjolski uzor) za vrijeme krize u vladi, kada je objavljeno da je postkomunistički premijer Jozef Oleksy nekada navodno radio za sovjetsku špijunsku službu. Oleksy je morao dati ostavku. U Latinskoj Americi, gdje je 80-ih godina došlo do sloma vojnih diktatura - počevši u Argentini i Čileu - osnovana su 'povjerenstva za istinu', sastavljena od predstavnika svih sukobljenih strana. Ta su povjerenstva zabilježila imena žrtava i njihove sudbine. No, zločinci iz krugova još uvijek moćnih sigurnosnih snaga osigurali su se amnestijom (koju je argentinska skupština prije nekoliko dana ukinula). Otada je širom svijeta osnovano 20 'povjerenstava za istinu' - u prvom redu nakon sukoba u središnjoj Americi i u Africi, gdje ono najpoznatije - južnoafričko - još uvijek zasjeda. Službeno objavljenom 'istinom' te se zemlje zapravo žele približiti pravom cilju - 'pomirenju', napisao je nedavno u opsežnom članku o toj temi britanski povjesničar Timothy Garton Ash u europskom časopisu za kulturu 'Lettre'. Nakon raspada istočnoeuropskih KP-režima 1989. započelo je za bivšu DDR i bivšu ČSSR najradikalne suočavanje s prošlošću. U Pragu su u okviru procesa rasvjetljavanja, nazvanog 'lustracija', iz javnog života isključeni dužnosnici KP i špijunske službe. U Berlinu je istražno povjerenstvo pod vodstvom Joachima Gaucka otkrilo u 180 kilometara dugim redovima spisa skrivenih 1,2 milijuna doušnika Stasia (politička policija DDR-a - op. prev.). Oba slučaja izazvala su oštre kritike zbog navodnog prekoračivanja mjere i razotkrivanja tek brojnih malih riba. Usprkos tome, Mađarska je nedavno počela otvarati spise bivše tajne policije, a i Poljska raspravlja o otvaranju pismohrane po uzoru na Gauckovo povjerenstvo. Čini se da se sve više obistinjuje pouka Vaclava Havela da je 'življenje u istini' sastavni dio slobode", zaključuje Erhard Stackl. 060137 MET apr 98