VOA - 2. IV.

Predsjednica haaškog suda optužuje međunarodnu zajednicu zbog nedovoljne potpore: "85 posto država ne ispunjava svoje obveze prema sudu", stoji u prilogu Bojana Klime. Jučer je u Washingtonu, na Sveučilištu American, završen skup pod nazivom "Sudovi za ratne zločine: prošlost i perspektive". Na skupu su nastupili američki i strani pravni stručnjaci te niz dužnosnika haaškog suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji. Središnji događaj skupa bio je nastup sutkinje Gabrielle Kirk McDonald, predsjedateljice Suda. Gospođa McDonald je govorila o problemima s kojima se susreće Sud, njegovim postignućima, a dala je i ekskluzivni interview za hrvatsko uredništvo Glasa Amerike. "Dva važna aspekta našega rada su dokumentiranje onog što se dogodilo te sprječavanje sličnih zločina u budućnosti", rekla je na početku svog nastupa sutkinja McDonald. "Ljudi iz država bivše Jugoslavije nam često kažu: "Vaš rad je od goleme važnosti. Zbog njega, naše žrtve neće biti zaboravljene." Takva dokumentacija zločina, kao i sudske presude, ima veliku preventivnu važnost. Naime, ljudi poput Duška Tadića, prije šest-sedam godina mislili su da se za njihova nedjela nikad neće doznati. Budući ratni zločinci neće mirno spavati." Sutkinja McDonald je najviše govorila o materijalnom stanju suda, za kojeg je rekla da je vrlo kritično. Za razliku od niza drugih međunarodnih dužnosnika, sutkinja McDonald za spor rad Suda nije u prvom redu okrivila tri balkanske države, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Jugoslaviju. Ona za često spor rad Suda okrivljuje cijelu međunarodnu zajednicu koja "Sudu često daje samo deklarativnu potporu". "1998. godina je prva godina u koju je Sud ušao s odobrenim godišnjim proračunom", rekla je gospođa McDonald i dodala: "85 posto zemalja svijeta ne izvršava svoje obveze prema Sudu". "Zločin je ne izvršiti svoje obveze, ali je još veći zločin nešto obećati, a onda ne izvršiti svoju obvezu. Odredbe o radu Suda ratificirale su mnoge zemlje, ali ih nisu primijenile. Sud od njih očekuje znatnu pomoć: dodjelu zatvorskog prostora za osuđenike, zaštitu i relokaciju svjedoka kojima treba dodijeliti politički azil te novčana sredstva - primjerice, za ekshumaciju masovnih grobnica, za prevoditeljske usluge te za potpunu kompjutorizaciju suda." Sutkinja Gabrielle Kirk McDonald je napomenula da su posljednjih mjeseci postignuti neki uspjesi. Sud će uskoro raditi u tri, umjesto u samo jednoj sudnici. Očekuje se i odobrenje za upošljavanje novih sudaca i tužitelja. Bez obzira na to, slaba materijalna situacija Suda dovodi do toga da se krši jedno od glavnih pravila kaznenog postupka - pošten ali i brz sudski postupak - rekla je sutkinja McDonald. "Optuženi imaju pravo na brz kazneni postupak. Tužitelji ponekad uzimaju odveć vremena kako bi razradili svoju taktiku. Obrana također često odugovlači. Mene posebno zabrinjava da se neke zemlje sklone davati financijsku pomoć jedino uredu tužitelja Suda - samo da bi se objavljivale nove optužnice. Mene kao suca zabrinjava činjenica što optuženici koji sjede u zatvoru Suda na suđenje čekaju mjesecima. To nije u skladu s kazneno-procesnim standardima, koji nalažu pošteno, ali i brzo, ekspeditivno suđenje." Ovo je posebno važno zbog toga što se radi o ljudima koji su se dragovoljno predali Sudu, rekla je gospođa McDonald, napomenuvši da se radi o skupini bosanskih Hrvata te o dvojici bosanskih Srba."Njihova gesta imala je vrlo velik značaj", rekla je sutkinja McDonald i nastavila: "Konačni cilj Suda je pomirenje. To će biti moguće jedino ako su svi koji su bili umiješani u sukob, i žrtve a i optuženi, sposobni da okrenu novu stranicu u životu. Moraju biti u stanju okrenuti leđa tiraniji i teroru. Žrtve će oprostiti tek ako budu znale da su odgovorni za zločine kažnjeni. Činjenica da se Sudu dragovoljno predalo više od deset optuženih pokazuje da je "sila zakona prevladala nad zakonom sile". Na kraju, sutkinja McDonald je uputila i poruku javnosti u Republici Hrvatskoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji, gdje se često misli da se Sud bavi "jedino Hrvatima ili "jedino Srbima". "Ja ne sudim niti Hrvatima, niti Srbima niti Bošnjacima. Za mene je optuženik - pojedinac s imenom i prezimenom. Zanima me što je učinio, kada i gdje. Njegova me nacionalnost ne zanima!" *** Slobodan Milošević predlaže raspisivanje referenduma o Kosovu Prilog Branke Vujinović. U pismu predstavnicima političkog vrha Srbije, predsjednik Milošević podsjeća da su rukovodstva Srbije i Jugoslavije odbila sudjelovanje stranih predstavnika u rješavanju kosovskih problema, zbog čega, kako se ističe, Jugoslaviji prijeti opasnost da ponovno bude izložena svim mogućim pritiscima. Odnos prema našem stavu, da kao suverena država bez stranog miješanja rješavamo naše probleme krajnje je negativan i agresivan, od onih koji žele diktirati cijelom svijetu kako da živi i misli. Ovih dana čuju se izjave da oni nemaju ništa protiv našeg naroda, da čak vole naš narod i da žale što će narod biti izložen pritiscima zbog ovakvog stava rukovodstva, ističe jugoslavenski predsjednik i dodaje kako je neprihvatljiv takav cinizam, koji, kako ističe, služi kao opravdanje za pritiske u ime demokracije. U nastavku jugoslavenski predsjednik ističe kako su oba rukovodstva u vrijeme krize na prostoru bivše Jugoslavije vodili narodnu politiku, a ne osobnu pa čak ni stranačku, te da i ovaj slučaj odbijanja da strani čimbenik sudjeluje u rješavanju unutrašnjih pitanja republike Srbije, Kosova i Metohije, predstavlja također narodnu, a ne osobnu ili stranačku politiku. Da, li je to točno, ili nije, odgovor mogu dati samo građani. Predlažem, da na način propisan ustavom i zakonom, u Srbiji pokrenete postupak za raspisivanje referenduma, koji bi odgovorio na pitanje: Prihvaćate li sudjelovanje stranih predstavnika u rješavanju problema na Kosovu i Metohiji, navodi se u pismu. Istodobno treba raditi na konstruktivnom rješavanju problema koji opterećuju Kosovo, a to podrazumjeva što skoriji početak dijaloga i korake koji će predstavljati rješenja za podjednaku i ravnopravnu afirmaciju interesa svih koji žive na Kosovu i Metohiji, kaže se na kraju pisma jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milosevica upućenog predsjedniku i premijeru Srbije, te predsjedniku republičkog parlamenta. *** Razgovor s načelnikom općine Tompojevci Stankom Penavicem o iseljavanju Srba. Prilog Vlade Benića. Za naš radio načelnik općine Tompojevci Stanko Penavić izjavljuje: "Činjenica je da su u Tompovjevcima prije rata živjele samo tri srbijanske obitelji koji su i prije rata bili domicilno stanovništvo. Svi drugi su izbjeglice. Spomenute tri obitelji nalaze se u Tompojevcima u svojim kućama gdje ima još 174 hrvatske obitelji. Ne bih rekao da se Srbi masovno sele, ali je činjenica da se izbjeglice sele jer su takvu volju izrazile. Treba podsjetiti da postoji triparitetni sporazum između UNHCR-a, UNTAES-a i hrvatske vlade gdje je svakom ostavljen izbor da se odluči hoće li se vratiti u svoje prebivalište ili hoće li ostati živjeti u Podunavlju. Izbjeglice su se najviše opredijelile za napuštanje područja Republike Hrvatske i preseljenja u SRJ. To je vlastiti odabir pojedinaca". Neki predstavnici lokalnih Srba nagovaraju pučanstvo da ne prihvati ponuđeni organizirani smještaj, kaže Penavić te pojašnjava: "To nije po mom mišljenju zastrašivanje. Doduše, bilo je verbalnih duela....Normalno, verbalnih duela ima i između muža i žene pa se sutra živi zajedno, ali ako netko od toga pravi političku karijeru, onda to nije dobro, pogotovu ne u ovom trenutku. Jer, nismo imali nijedan slučaj na području općine Tompojevci da je netko nekoga fizički napao". *** "Manjkav u mnogim aspektima", komentar je predsjednika Srpskoga narodnog vijeca Milorada Pupovca o dokumentu hrvatske vlade o povratku izbjeglica - opširnije u prilogu Linde Miliše. Umjesto najavljenog plana povratka, hrvatska je Vlada početkom tjedna usvojila postupak pribavljanja hrvatskih isprava potrebnih za individualni povratak. Donošenje plana povratka vlada je odgodila za sredinu lipnja nakon što se održi donatorska konferencija. Nakon susreta predsjednika Tuđmana s veleposlanikom Richardsonom i Suškovim susretom sa zamjenikom američke državne tajnice Talbottom, ovo je prvi dokument koji na neki način pokušava definirati put povratka izbjeglih Srba u Hrvatsku, izjavit će telefonom za Glas Amerike Milorad Pupovac naglašavajući kako je dokument manjkav. Srpsko narodno vijeće ima četiri zamjerke. U samom se naslovu izbjeglice naziva osobama koje su napustile Republiku Hrvatsku što sugerira da su Srbi dobrovoljno otišli pa prema tome trebaju dokazivati svoj izbjeglički status što ne ide u prilog obnovi povjerenja, kaže Pupovac. Dokumentom se, nadalje, ograničava pravo na individualni povratak. "Predviđeni postupak za dobivanje dokumenata smatramo veoma kompliciranim i složenim i da on u najboljim uvjetima ljudima može osigurati da dobiju dokumente tek za šest mjeseci od dana kad su prvi put podnijeli zahtjev. To je prekomplicirana i presložena procedura i ona ne može biti prihvaćena i nema nikakvog razloga, prema našem mišljenju, da se ljudima koji se žele vratiti dokumenti ne izdaju u Hrvatskoj, a to znači i domovnica. Ovo drugo, dakle dokumenti za ulazak u Hrvatsku ili putni list ili propusnica, moguće je izdati na temelju ispunjenog zahtjeva za povratak i priloženih dokumenata na temelju kojih se može identificrati osoba", kaže Pupovac. Jedna je od glavnih zamjerki uvjetovanje povratka useljivošću imovine. Ta je stavka Srpskom narodnom vijeću apsolutno neprihvatljiva. Pupovac drži da je za stanje imovine odgovorna država. Srpske su izbjeglice hrvatski državljani i treba im omogućiti pravo na povratak kući, neovisno o tome hoće li se useliti danas ili za mjesec dana, naglašava Milorad Pupovac. Predsjednik Srpskog narodnog vijeca nadalje drži da prije, a ne nakon međunarodne donatorske konferencije u svibnju Vlada treba donijeti ne samo detaljan plan povratka nego i obnove. (VOA) 030335 MET apr 98