DNEVNI TISAK

SRBIJA NAŠA BORBA 2. IV. 1998. Pusta nada "(...)vidim da režimski mediji kriju vijest da je Vijeće sigurnosti uvelo embargo na uvoz oružja i policijske opreme Jugoslaviji. Ne znam šta je u toj vijesti posebno neugodno. Da li to što je uopće donesena još jedna kaznena mjera protiv ove zemlje? Da li to što je Rusija glasovala za, a Kina se samo suzdržala? Zar je to zbilja neko iznenađenje? Međunarodni status SRJ, a osobito reputacija njezina predsjednika, takvi su da svaki prijedlog za uvođenje bilo kakvih sankcija može unaprijed, na neviđeno, računati na potporu devedeset posto Vijeća sigurnosti.(..) Što se Rusije tiče to je najbolnija zajednička rana socijalista i radikala. NJihova koalicija programski počiva najviše na pustoj nadi u Rusiju, o čemu u samoj Rusiji jedva da itko išta zna. I jedni i drugi uzdaju se u ruski imperijalizam, radikali u stari, nacionalistički, a ljevica u onaj internacionalistički. Zajedno se nude za ulogu kolonijalnih guvernera Srbije. Ali, Moskva je nedavno raspustila imperij i više puta pokušala objasniti Beogradu da je ti 'bratski' planovi više ne zanimaju. Koliko god očekivan, glas Rusije za embargo očito predstavlja teško razočaranje za srbijansku koaliciju i njezinu strategiju organiziranja otpora Zapadu.(..)Kina tu nije dobra zamjena, a njezina suzdržanost je slaba utjeha. Prvo suzdržanost nije što i protivljenje, a, drugo, Kina time ne izražava toliko stav da je Kosovo unutrašnji problem Srbije, koliko da je Tibet unutrašnja stvar Kine..." Gušća čorba "(...) Kažu da je (Milošević) premijera Dodika pritisnuo da u svoju vladu uključi i predstavnike tamošnje Radikalne stranke, a i ponekog od srpskih demokrata s Pala. Koliko da čorba bude gušća. Ako je vijest točna, ona ne znači samo da šef SRJ misli da njegovi stari-novi politički prijatelji zaslužuju bolji tretman 'u svim srpskim zemljama', nego i da se, prema procjenama lijevo-desne koalicije u Beogradu, premijer rs odveć osamostalio. Hajde što se zbližio s međunarodnom zajednicom, nego je počeo šurovati i s Crnom Gorom. Tu nema boljeg lijeka od vlade nacionalnog jedinstva.(..) Kao i obično, između više mogućnosti da riješi jedan problem, Milošević bira onu koja najviše obećava da će stvoriti novi problem. Umesto da, po savetu evropskih ministara, sam prihvati Gonzalesa i s njim provede nekoliko sljedećih mjeseci u prijateljskom ćaskanju, a Markovića i drugove uputi kako da to rade s Albancima, Milošević se vraća u Bosnu. U pratnji vjernih radikala i paljanskih demokrata..." VEČERNJE NOVOSTI 2. IV. 1998. Hrvati kriju istinu "Hrvatska strana nastavlja politiku necivilizacijskog odnosa prema rodbini 1540 Srba poginulih i nestalih u agresijama na krajinu 'Oluja' i 'Bljesak' 1995. godine. (...) Upozorit ćemo međunarodno povjerenstvo i njegova predsjednika Boba Dola. Ovakvim sistemom davanja dosjea na žličicu, Hrvati odugovlače i sprječavaju da se konačno utvrdi sva istina o njihovu zločinu nad Srbima u krajini- izjavio nam je Savo Štrbac, predsjednik krajiškog dokumentacionog centra 'Veritas' u Beogradu...." 030325 MET apr 98