US IHT 30. III. KOSOVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 30. III. 1998. Kosovo se nalazi u Srbiji, a kosovski Srbi imaju svoja prava "Srpski čimbenik slabo je shvaćen u promišljanjima o Kosovu. Zanemarujući ga, Sjedinjene Države riskiraju nesvjesno upadanje u zbrku južnog Balkana", piše Stephen Rosenfeld. "Pitanje je kako izići na kraj s višeslojnom srpskom nazočnošću u mjestu koje se službeno priznaje kao srpska pokrajina, ali se često vidi kao teritorij s 90% albanskog stanovništva koje zahijevaju neovisnost. Srpski predsjednik Slobodan Milošević zločinac je. On je ukinuo nekadašnju autonomiju Kosova. Svojim represivnim ponašanjem pretvorio je kosovske težnje za političkim pravima u javno podupiran, oružani pokret za neovisnošću. Uspjeh pokreta u gađanju vojnih, a ne civilnih meta očuvao ga je od toga da se kategorički obilježi kao 'teroristički'. Ti razlozi Kosovo prikazuju hrabrom, vrijednom i nevinom žrtvom agresije g. Miloševića. No to je pojednostavljivanje. Diplomati, koji bi takve stvari trebali znati, kao i novinari, koji imaju vlastite pretenzije, morali bi bar minimalno poznavati povijest. Sažetak za čitatelje Washington Posta: problem prelazi tlačiteljsku prirodu Miloševićeva poretka, upravo kao što je to bilo i s Bosnom. On ima povijesne dimenzije: tuska vladavina (...); proturepresija poslije 1912.; zatim nekoliko ciklusa nasilja i osvete: arhetipski aspekti sukoba dviju zajednica s izrazito različitom društvenom organizacijom, vjerom, jezikom i demografijom; komadići suradnje usred sukoba; mjera sjever - jug što se tiče gospodarskog razvoja; mjera dijaspore ... Mnogi od nas srpsku su vezanost uz stare kosovske predjele u kojima je ukorijenjen dio srpske nacionalne svijesti otklonili kao stvari iz komične operete. A zapravo je riječ o tragediji. Većina nas nije svjesna da je Titovo dodjeljivanje autonomije Kosovu 1974. pridonijelo albanskim napadima na mjesne Srbe. Ne znate li to, može vas zbuniti što se g. Milošević uspio iz aparatčika pretvoriti u autoritarnog vođu, podižući zastavu kosovske srpske manjine. Njegovo glasovito obećanje iz 1989., da 'više nitko neće tući' Srbe, učinilo ga je majstorom srpskog nacionalizma te mu dalo moć koju je zatim zlouporabio da bi uništio Jugoslaviju. Iz toga proizlazi da se Amerika mora uhvatiti u koštac s dva Miloševića. Prvo mora (ako je moguće, sa svojim saveznicama) disciplinirati Miloševića - agresora, patrona 'etničkog čišćenja' i čovjeka koji Albancima uskraćuje prava. To je Milošević protiv kojeg bi ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright nametnula nove sankcije zbog ubojstava Kosovara te odbijanja da započne dijalog o autonomiji s izabranim kosovskim vodstvom. Drugi Milošević također mora biti uključen. To je politički vođa koji, koliko god mrzak, ima zakonsku skrb za integritet svoje zemlje, Srbije koja uključuje Kosovo. Sjedinjene Države, djelujući po načelu da se granice ne smiju mijenjati silom, izravno su podupirale integritet Srbije naspram kosovskih zahtjeva za neovisnošću. (...) Amerika je manje isticala zaštitu manjina - svih manjina. Svugdje u ostatku Jugoslavije, Albanci čine manjinu. No na Kosovu su to Srbi. Osiguravanje dobrobiti za kosovske Srbe prirodno će vezati Washington uz Beograd. No taj se rezultat, koliko god politički neugodan za obje strane, ne može časno izbjeći. Premalo se osvrtalo na stranu koja ima najveću odgovornost za kosovsku srpsku manjinu. To je naravno kosovska albanska većina. Zamijeniti tešku srpsku ruku koja vlada Albancima autonomijom ili neovisnim Kosovom koje teškom rukom vlada mjesnim Srbima, bila bi karta za propast. Ne smije se dopustiti da hvalevrijedna američka potpora obnavljanju kosovske autonomije kod albanskih žitelja stvori dojam da nemaju obveze prema svojim sugrađanima, kosovskim Srbima." 310341 MET mar 98