ZAGREB, 30. ožujka (Hina) - Propašću židovske države, odnosno rušenjem Drugoga hrama u Jeruzalemu i uspostavljanjem rimske vlasti, počinje i židovska dijaspora koja se na hebrejskomu naziva "Galut". Iako su se, potom, Židovi raselili
diljem svijeta, židovska se dijaspora može podijeliti u dvije velike skupine: Sefarde i Aškenaze. Jednoj od ove dvije skupine - sefardskim Židovima, a s posebnim osvrtom na Sefarde u Bosni i Sarajevu, bilo je posvećeno predavanje Davida Kamhija, redovitoga profesora Muzičke akademije u Sarajevu, održano večeras u Hrvatsko- izraelskom društvu u Zagrebu.
ZAGREB, 30. ožujka (Hina) - Propašću židovske države, odnosno
rušenjem Drugoga hrama u Jeruzalemu i uspostavljanjem rimske
vlasti, počinje i židovska dijaspora koja se na hebrejskomu naziva
"Galut". Iako su se, potom, Židovi raselili diljem svijeta,
židovska se dijaspora može podijeliti u dvije velike skupine:
Sefarde i Aškenaze. Jednoj od ove dvije skupine - sefardskim
Židovima, a s posebnim osvrtom na Sefarde u Bosni i Sarajevu, bilo
je posvećeno predavanje Davida Kamhija, redovitoga profesora
Muzičke akademije u Sarajevu, održano večeras u Hrvatsko-
izraelskom društvu u Zagrebu. #L#
I dok riječ "sefard" na hebrejskomu izvorno znači predio, zemlja na
zapadu, s vremenom postaje sinonim za cijeli iberijski poluotok,
odnosno za iznimnu kulturu nastalu na tom području u "susretu" i
prožimanju židovske kulture i kulture još jednoga semitskoga
naroda - Arapa. No trajanje se te kulture, podsjetio je Kamhi,
prekida 1492. godine kada su Židove i Arape iz Španjolske prognali
katolički kraljevi (Los Reos catolicos)- Izabela i Ferdinand.
Jedan se dio prognanih Sefarda nastanjuje i u Sarajevu, a 1565. se
navodi kao službena godina njihova dolaska. Jedna od specifičnosti
sefardskoga života u Sarajevu, istaknuo je David Kamhi, je i ta da
Židovi u tom gradu nikada nisu živjeli u getu. I u novoj su domovini
Židovi stvorili svoju posebnu kulturu na materinskomu jeziku -
judeo-espanol (đudeo-espanjol), za koji se danas ponekad pogrešno
koristi termin ladino. Đudeo-espanjol se pisao hebrejskim slovima
koja su se zvala raši, a termin ladino, koji potječe od glagola
enladinar što znači transkribirati, nastao je tijekom jedne
reforme kada se đudeo-espanjol prepisivao na latinsko pismo.
Danas u Sarajevu, rekao je Kamhi, živi tek oko 700 do 750 Židova, a
posljednji je sefardski nadrabin - Menahem Romano umro pred četvrt
stoljeća. Bogata kultura koju, među ostalim, rese i sarajevska
Hagada, raskošna glazbena baština, bogatstvo poslovica i izreka
kao i posebna odanost Sefarda obiteljskomu životu, sačuvat će se
izgleda, kazao je David Kamhi, samo u knjižnicama.
Pa ipak, dodao je na kraju Kamhi, još će biti posla barem za
povjesničare, pred kojima je, primjerice, još i zadaća da potpunije
istraže kakav je bio odnos između Židova i Hrvata u arapskoj
Španjolskoj, a o čemu su već pisali i Ivan Mažuranić i Franjo
Rački.
(Hina) ip mi
302243 MET mar 98