RFI - LOVRIĆ OPTUŽUJE HRVATSKU ZA "BOSANSKO-HERCEGOVAČKI RAT"

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 29. III. 1998. Iz Zagreba se redovitom tjednom kronikom javlja Jelena Lovrić: "'Lov na haaške svjedoke', tako je jedan nezavisni tjednik naslovio prošlotjedna zbivanja u vezi s međunarodnim sudom za ratne zločine. Odnosi se to na tretman Stipe Mesića, posljednjeg predsjednika nekadašnje Jugoslavije i jednog od istaknutih aktera Tuđmanove vlasti, kasnije njezina radikalnog kritičara, nakon njegova boravka u Haagu, ali odnosi se to i na neke druge, manje poznate svjedoke. Mesić je prije desetak dana pred Haaškim sudom svjedočio u dva procesa. Na zatvorenoj sjednici u postupku protiv Hrvata generala Blaškića i na otvorenoj sesiji protiv Srbina Dokmanovića. Što je rekao u procesu bivšem vukovarskom gradonačelniku koji se povezuje s masovnom grobnicom na Ovčari, u Hrvatskoj je prošlo gotovo nezapaženo. Ali kamere Hrvatske televizije cijeli su tjedan dežurale pred tribunalom, pokušavajući uhvatiti tzv. tajnog svjedoka. Napregnuta kampanja sadržavala je poruku da je svjedočenje u Haagu ravno veleizdaji. Po Mesićevu povratku u Zagreb televizija mu je priredila javno suđenje. Vlast je gurnula medije da aranžiraju linč i raspiruju histeriju, sugerirajući kako je nedopustivo da 'Hrvat svjedoči protiv Hrvata'. Taj stav u hrvatskoj javnosti sve manje drži vodu. Ankete i istraživanja pokazuju da sve veći broj Hrvata smatra da se s haaškim sudom mora surađivati, da zločinci moraju odgovarati, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Vlast je pokušala objavljivanjem Mesićeva svjedočenja haaškim istražiteljima prije godinu dana obeshrabriti njegovo pojavljivanje pred sudom. Ali Mesić je, kako sam kaže, tvrd igrač i taj plan nije uspio. Čelnici vladajuće stranke sada se čuvaju otvorenog huškanja protiv tribunala. Čini se da je ta njihova relativna suzdržanost povezana s viješću da će haaški sud pozvati na odgovornost hrvatske političare i novinare koji su lani sudjelovali u Mesićevu linču. Teško je reći hoće li se to doista dogoditi, ali u ovom je trenutku dovoljno da takav ishod nije nemoguć. Hrvatska se zakonom obvezala na suradnju sa sudom. Po njemu, zastrašivanje svjedoka je kažnjivo. Zato vlast za sijanje straha regrutira medije i nepoznate počinitelje. Prošloga je tjedna, primjerice, dignuta u zrak kuća jednoga od trojice potencijalnih haaških svjedoka koji su najavili spremnost da svjedoče o zločinima počinjenim u Gospiću i Lici. Od razgovora s haaškim istražiteljima njih su trojica pod takvim pritiscima da su zatražili azil u Njemačkoj. Oni protiv kojih bi trebali svjedočiti, neposredni organizatori i počinitelji zločina, i danas su na istaknutim položajima. Vjerojatno vrlo efikasno zastrašivanje dinamitom pod kuću, u hrvatskoj je javnosti prošlo nezapaženo, ostalo je sjeni velike halabuke oko Mesića. Političku perfidnost, puštanje dinamitaša da rade svoj posao, vlast kombinira s nešto, navodno, suptilnijim sredstvima. S jedne strane službeni Zagreb nastoji uspostaviti punu kontrolu nad svim kontaktima s haaškim sudom, inzistira se da sve ide preko ovlaštena vladina ureda. S druge strane, javnost se plaši strašnim posljedicama haaških suđenja za Hrvatsku. Tako se posljednjih dana tvrdi da bi presudama tribunala Hrvatska mogla biti označena kao jedini agresor na Balkanu. Blaškićev je odvjetnik priznao da Mesić nije izravno teretio njegova branjenika, ali je, dodao je, otežao poziciju obrane. O generalu kojeg je sreo dvaput u životu, Mesić, po vlastitom priznanju, nije mogao reći ništa loše. Ali ako je suditi po onome što je lani izjavio haaškim istražiteljima, on je potvrdio umiješanost Hrvatske u bosansko-hercegovački rat. Svjedočio je o dogovoru u Karađorđevu i sprezi između Tuđmana i Bobana, te Kordića, dao je argumente za tužiteljev stav da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Blaškićeva obrana tvrdi da Hrvatska svoju vojsku u Bosni nije slala. Ali kvalifikacija o međunarodnom sukobu time nije srušena. Navodno će biti dovoljno dokazati da su Herceg-Bosna i HVO bili pod potpunom kontrolom Zagreba. Branitelj s tim u vezi spominje presedan u sporu između Sjedinjenih Država i Nikaragve. Prema presudi stalnog međunarodnog suda u Haagu, CIA je imala takav stupanj kontrole nad kontrašima u Nikaragvi da su oni, de facto, funkcionirali kao njezina produžena ruka. Sud je to kvalificirao kao umiješanost Amerike u međunarodni sukob, što je bilo dovoljno za osudu. Blaškićev branitelj sugerira da bi se na osnovi tog presedana moglo suditi i Zagrebu i prognozira: Moglo bi se dogoditi da Hrvatska bude proglašena jedinim agresorom u minulom ratu. Takva se nagađanja temelje i na činjenici da u slučaju Tadić nije dokazan međunarodni sukob. Tribunal je u tom procesu presudio da Beograd od polovice '92. godine nije imao potpunu kontrolu u području Prijedora. Također se šuška da rat u Vukovaru vjerojatno neće biti označen kao međunarodni sukob jer Hrvatska u to vrijeme nije bila međunarodno priznata. Ali sve da je to i točno, za dokazivanje povezanosti Zagreba s onim što se u Bosni događalo, Mesićeve izjave mogu biti vrlo zanimljive, ali ne i presudne. Primjerice, mnogo detaljnije, na osnovi dokumenata o umiješanosti Hrvatske u bošnjačko-hrvatski rat govori knjiga generala Janka Bobetka, koji je jedno vrijeme bio i zapovjednik glavnog stožera Hrvatske vojske. General se naveliko hvalio svojim ratnim uspjesima u susjednoj državi. Ali on nije jedini. Dokaza o sprezi Zagreba i onih koji danas sjede u Haagu mnogo je i lako ih je skupiti. Tuđman u tom pogledu nikad nije imao Miloševićevu lukavost. Ne samo da nije skrivao tragove nego se i njima ponosio. Kako onda, tako i danas. Da su čelnici bosanskih Hrvata teledirigirani s Pantovčaka i danas se golim okom dade registrirati. Jedan od bliskih suradnika hrvatskog Predsjednika prije nekog mu je vremena preporučio: Hitno izvlačenje iz Bosne po ugledu na Slobodana Miloševića. Tuđman ga nije poslušao. Umjesto povlačenja, on stalno za Bosnu i Hercegovinu smišlja nova rješenja kojima se nepogrešivo otkriva. Nakon što je međunarodna zajednica njegov prijedlog o posebnim odnosima između Hrvatske i bosansko- hercegovačke federacije proglasila antidaytonskim, on sada forsira ideju o demilitarizaciji Bosne i Hercegovine. Vlasti bliski mediji ponovno tvrde kako je međunarodne zajednice za to rješenje strašno zainteresirana, isto kao što su uvijek dosad gromoglasno reklamirali svaki Tuđmanov bosanski scenarij. Sve dok ga autor u tišini nije morao adaptirati, ipak nikad ne odustajući od svoje osnovne fiks ideje kako Hrvatska ima povijesno pravo da računa na dio Bosne, a pogotovo na Hercegovinu. Račune za tu politiku ispostavljaju sada i u Haagu." (RFI) 300340 MET mar 98