VEČERNJI-STAREŠINA-DRŽAVE...-24-3

VJESNIK 24. III. 1998. Države i kavane Kako neke europske države surađuju s haaškim sudom raščlanjuje Višnja Starešina na primjerima Francuske, Velike Britanije, Danske i Hrvatske. Novinarka ističe kako "ni jedan francuski časnik UNPROFOR-a, ni jedan civilni ili vojni promatrač dosad još nije svjedočio pred Haaškim sudom", a da je Francuska država čiji je ministar vanjskih poslova bio jedan od inicijatora Haaškoga suda. Naglašava da je ujedno "prva država među stalnim članicama Vijeća sigurnosti koja je svoje zakone prilagodila suradnji s tim sudom i obvezna je surađivati s njime jednako kao i sve države na svijetu - ni više ni manje od Hrvatske ili Srbije ili, pak, SAD-a..." Ipak, Francuska je preko Vedrinea tražila da se isključi mogućnost da svjedok postane optuženik. "Objašnjenja na prvu loptu u tome su vidjela težnju Francuske da se osigura od moguće optužnice protiv generala Janviera jer nije spriječio pad Srebrenice nakon kojeg je slijedio masakr. Takva je optužnica ipak vrlo nerealna. No, sasvim je sigurno da su u Franucskoj dobro pročitali pravilnik i, imajući na umu političke utjecaje u prvom međunarodnom krivičnom sudu, odlučili su unaprijed se zaštititi od različitih eventualnosti ili mogućih savezničkih 'pakiranja' u nekom budućem razdoblju". Danski časnici iz sastava UNPROFOR-a ili međunarodnih promatrača - piše dalje novinarka - vrlo dobro surađuju s tužiteljstvom, ali kada su ih za suradnju zamolili Blaškićevi odvjetnici, "najprije su se ljubazno odazvali, a kasnije su ih obavijestili kako im je njihovo ministarstvo zabranilo kontaktirati s obranom". Novinarka primjećuje kako se "zbog tako selektivnog pristupa obrani i optužbi, nitko... u sudu nije jako uzbudio". Veliki broj časnika Velike Britanije, pak, svjedoci su optužbe u procesu protiv Blaškića,"ali isto tako ljubazno su se odazvali i zahtjevima obrane za razgovor. No, obrana uopće nije dobila odgovor na svoj zahtjev za dostavu određenih dokumenata. Tužiteljstvo ih je dobilo, što se već pokazalo u dosadašnjem dijelu procesa. No, problem je u tome što se pokazalo da je i dio te dokumentacije izredigiran tako da bude prilagođen potrebama tužitelja, a iz njega je izbačeno ono što može koristiti obrani", piše novinarka. Na kraju analizira i suradnju Hrvatske s Haaškim sudom i piše kako je "ona s njim dosad surađivala uglavnom na ad hoc osnovi, u pravilu izvlačeći se iz škripca. Ali, korišten je obilno za unutrašnje obračune: i vlasti s opozicijom i opozicije s vlašću, nerijetko s kavanskim argumentima i kavanskom logikom. Vrlo je moguće da, recimo, za dvije godine Hrvatska postane presudom Međunarodnog suda jedini agresor u prošlom ratu - zbog uključenosti u međunarodni sukob u BiH. A da rat u Hrvatskoj bude unutrašnji sukob, baš kao i srpski rat u BiH, o čemu već postoji presuda, zbog nedostatka dokaza i boljeg pravnog pokrića. Iz kavane to možda nije tako izgledalo", upozorava novinarka. 240152 MET mar 98