RFI - RAZGOVOR S DEMACIJEM

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 19. III. 19998 Gost današnje emisije je Adem Demaci, predsjednik Parlamentarne parije Kosova, jedan od najuglednijih čelnika kosovskih Albanaca. S Demacijem je razgovarao Stanko Cerović. - Gospodine Demaci, da prvo počnemo s procjenom o ratu jer se mnogo govori na Zapadu o tome da je Kosovo na rubu rata. Čini li vam se da smo danas bliže da se razbukta sukob ili idemo prema nekom smirenju? = Sada to ovisi koliko čovjek raspolaže informacijama. To što mi vidimo i ovaj trend koji se vuče par godina unatrag, sve je išlo k zategnutosti, sve je išlo k usijanju. Sada smo imali još jedan pokušaj srpskog režima da oponenta, trećeg faktora, to je Oslobodilačka vojska Kosova, koji se umiješao i pokvario cijeli plan, cijeli projekt srpskog režima da prisili Albance da prihvate neku kulturnu autonomiju. I ja se bojim da pokušaj likvidacije, da kažem, Oslobodilačke vojske Kosova su propali, jer naprotiv to je izazvalo još veće simpatije za njih, izazvalo je još veće ogorčenje, samo svoji ljudi protiv srpskog režima, tako da taj faktor, ta oslobodilačka vojska danas je dobila krila i danas stoji još bolje nego što je stajala prije masakra. A ako je taj faktor onaj koji može dovesti i do rata i do razbuktavanja itd., a ja mislim to je jedini taj faktor koji može do toga dovesti, onda je opasnost za rat i razbuktavanje još veća nego što se može zamisliti, nego što je postojala prije par mjeseci. - A da li vi mislite da se još uvijek može pregovorima sa srpskim režimom postići neko rješenje za Kosovo? = Mislim da pregovarati moramo. I prije rata i poslije rata. Najbolje bi bilo prije rata, prije krvoprolića, mada je i dosad bilo tih krvoprolića. Jer ako se budemo sporazumjeli i rastali kao ljudi, ostavit ćemo put otvorenim da uđemo u veće suradnje, veće projekte itd. Ja zasad vidim da srpski režim pokušava uvući Albance u jedan mali okvir kulturne autonomije, koji više ne može biti prihvatljiv niti za jednog Albanca, možda za neke Cigane i neke Turke, i imamo pokušaj Europe, u prvom redu, gdje asistira i Amerika, možda zbog svojih interesa koje ima prema Europljanima, da Albance uvuku u neki malo veći okvir, neki specijalni status koji može varirati od autonomije iz '74. godine pa do eventualno neke republike u okviru SR Jugoslavije, što će opet, mislim, biti teško, s obzirom da su stvari išle toliko daleko i ovih događaja i ogorčenja je toliko mnogo, nepovjerenje prema srpskom režimu se toliko nagomilalo da teško da će Albanci to prihvatiti kao neko rješenje. - Da odvojimo dvije stvari. Odnos prema srpskom režimu i prema Srbima. Da li su ovi zadnji događaji i krvoprolića u Drenici i drugdje, da li je to još više pogoršalo odnose između Srba i Albanaca, mislim na narode, na ljude koji žive, koji se sreću na Kosovu? = Vjerujte da to nije slučaj. Imali smo mnogo slučaja kada su policajci pokušavali stvarati neke paramilitarne jedinice, neke straže po selima Srba itd. Vjerujte da većina njih nije pristala ni da uzme oružje, ni da prihvati jednu takvu ulogu, niti da uđe u sukob s Albancima. Tako da mi imamo svega, ali nemamo međuetničkih sukoba, nigdje nemamo. Ako je poginuo neki Srbin, on je poginuo od puške Oslobodilačke vojske Kosova samo zato što je postojala velika vjerojatnost da se taj čovjek petljao s policijom i učinio zla Albancima. Čudo je veliko da ovaj narod, koji nije baš politički uzdignut, zna razliku između srpskog režima i srpskog naroda. Iako taj srpski narod propagandno itd. šteti Albancima, sve te ankete koje se vrše po Beogradu, što misle o Albancima, kako misle s Albancima, da li misle da žive s Albanicma, to su te ankete. Katastrofalne, s obzirom da većina njih ne može da zamisli život zajedno s Albancima itd. Međutim, ovdje na terenu, nemamo mi takvih sukoba. Istina je da se obični Srbi čuvaju da ih netko ne vidi u nekom prijateljskom sastanku s Albancima itd., ali nema ni pokušaja da se Albancima kao u neka vremena, ja sam '36. rođen, pa pamtim ratno vrijeme kad su se svetili Albanci Srbima, i poslije '45. Srbi se svetili Albancima, bez obzira da li je kriv ili nije. Ovog puta toga nema, to je vrlo optimistička vizija i jedan veliki argument da se na kraju mora naći neki izlaz. A ja se bojim da ovaj režim u Beogradu, on je režim kriza. On je režim koji je došao na vlast izazivanjem krize na Kosovu i taj režim mora da drži neku vatru i ne smije se riješiti krize, jer će onda biti pitanje zašto on postoji. Što mu treba tolika vojska, što mu treba ta policija, a cijeli taj režim, kako ga ja gledam, on je zapravo jedan kompleks, jedan vojno- policijski kompleks koji ima velike interese, koji bi želio da se nastavi njegov život i taj kompleks je pravi krivac, a Milošević je bio njihov pijun koji je slijedio i koji je izvršavao sve to što je taj kompleks tražio od njega. Dio tog kompleksa se povukao u Beogradu. On postoji u Srbiji. Jedino opravdanja postojanja tog kompleksa je Kosovo, jer na osnovu Kosova oni trebaju opravdavati i da kažu - nama treba vojska da čuvamo Kosovo. Nama treba policija da čuvamo Kosovo, da čuvamo integritet, da čuvamo našu svetinju Kosovo. - Još samo posljednje pitanje, gospodine Demaci. U čemu je važnost, ako možete kratko, ovih izbora u nedjelju? = Pa vidite, ovi su izbori, mi smo to okarakterizirali kao privatne izbore gospodina Rugove. On nije trebao uopće sazvati te izbore, on je odgađao te izbore dva-tri puta i tada kad nije trebao odgađati, a sada je sazvao te izbore, ja mislim, da bi on već sutra platio za fotelju koja može doći poslije nekih sporazuma koji se budu sklopili sa Srbijom itd. Tako da ja mislim da se on žuri, a red bi bio da se stvar završi, pa da dođe do izbora poslije reguliranja toga, pa da budu izbori kako treba, nego on i njegov grupa navaljuju na to i stavili su nas pred tešku situaciju, tako da su razjedinili i narod i elektorat, a ja mislim da on to radi, gospodin Rugova, iz osobnih razloga jer on pokazuje velike ambicije za vlašću i on se služi i unutar svoje stranke mnogim nepravilnostima i mnogim kršenjima statuta i svih tih pravila, o glasanju i tako dalje, što je sve žalosno i govori da je ova albanska strana s Rugovom još uvijek jedan stupanj koji, ja se bojim, neće moći izdržati cijeli taj pritisak što se vrši na tu garnituru, i sa srpske strane i s američke strane, i bojim se da će oni prihvatiti rješenje koje će biti privremeno, koje će biti krparenje, koje će biti žalosno rješenje koje nas neće moći spasiti od nesporazuma i od krvoprolića koji mogu slijediti." (RFI) 200126 MET mar 98