SZ - NOVAC EU - 18. III.

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 18. III. 1998. Gdje je oslobodilački udar EU-a? "Načelo je jednostavno: bogate države EU-a morale bi potpomagati siromašne zemlje članice da bi se osigurao socijalni i gospodarski sklad zajednice. Nakon pristupanja EU-u Španjolske, Portugala i Grčke osamdesetih godina, strukturna se politika EU-a razvila u divovski mehanizam preraspodjele. Iz bruxelleske blagajne sredstva nisu otjecala samo na jug; i siromašnije regije na sjeveru poput belgijske Valonije, novih njemačkih saveznih zemalja ili područja Ruhra, dobile su isplate teške na milijarde. Time se gradi sve što sa stajališta političara EU-a treba donijeti gospodarski uzlet: autoceste, uređaji za čišćenje otpadnih voda, mostovi i radionice za izobrazbu nezaposlene mladeži. U znamenitosti bruxelleske birokracije spada i to da se ne postavlja pitanje smisla i svrhe subvencija. Pri tomu rezultati strukturne politike šepaju daleko iza očekivanja: unatoč velikoj potpori, Grčka zaostaje. Brutto nacionalni proizvod po glavi stanovnika dostiže tek 64 posto prosjeka EU. Koncem osamdesetih bio je 62 posto. Iznimka je Irska koja danas spada među uzore u Uniji. Dvojbeno je dakako treba li za taj uspjeh zahvaliti bruxelleskim novčanim darovima. Širom Europe očito su se povećale regionalne razlike u nezaposlenosti. Tako je prosječna stopa nezaposlenosti u 25 regija s najvećim socijalnim problemima narasla ovih godina sa 17,2 na 22,4 posto. Gdje su ostale bruxelleske milijarde? (...) Dakako: nemar u primjeni sredstava spriječit će ubuduće jačim nadzorom. Do sada je uobičajeno da zemlje primateljice predoče ambiciozne planove, zatim dobiju obilne predujme iz Bruxellesa, ali i ne pomišljaju započeti te projekte. Novci u dvojbenim slučajevima sjednu na račune kako bi donosili visoke kamate. Ubuduće će povjerenstvo isplaćivati godišnje tranše. Ako neki planovi budu poslije tri godine još ležali u ladicama pisaćih stolova, sredstva će biti obustavljena. Stvarna reforma strukturne politike morala bi se ipak nastaviti: nužna je preinaka na temelju posudbe, što je već zatražio Europski financijski ured. Europska investicijska banka mogla bi davati kredite s niskim kamatama. Zemlje članice bile bi prisiljene planirati projekte prema gospodarskim mjerilima. Sredstva bi bila vraćena. EU bi se mogla osloboditi nezgrapnog upravnog aparata. Pritisak u korist radikalne promjene mogao bi se pojačati: deset istočnoeuropskih država žele postati članicama EU-a. One su više od ostalih upućene na financijsku solidarnost zajednice. Dosadašnji prijedlog da se za nove članice rezervira 90 milijardi maraka, bijedan je kad se pogledaju golemi problemi u izgradnji tržišnih gospodarstava. Zajednica mora naučiti dijeliti. Traže se hrabri povjerenici EU-a i isto tako hrabri šefovi vlada koji se usuđuju upustiti se u stvarnu reformu strukturne politike i financija EU-a" - piše među ostalim Andreas Oldag. 190159 MET mar 98