DIE WELT - STROEHM - BRČKO - 17. III.

NJEMAČKA DIE WELT 17. III. 1998. U Brčkom pravda i mir nisu isto "Na sastanku u Beču propao je i treći nalet međunarodnog arbitražnog povjerenstva za bosanski grad Brčko da se odluči o sudbini njegovih stanovnika. Sada je odluka odgođena do izmjene godina 1998./99. Razlog za to odugovlačenje i zastrašivanje nepomirljiva su stajališta u gradu na obali Save. Brčko je danas koridor - grlo boce - kojim je povezan zapadni dio 'srpske republike' u Bosni (republika srpska) s istočnim dijelom teritorija koji su osvojili ili drže Srbi, a time i s matičnom zemljom Srbijom, odnosno ostatkom Jugoslavije. U zapadnom dijelu te 'srpske republike' koja tako reći visi na 'jadniku Brčkom' stoluje predsjednica Biljana Plavšić, koju Zapad podupire i potpomaže, te njezin premijer Dodig. Oboje su izjavili da grad Brčko i svega nekoliko kilometara širok srpski koridor između Hrvatske na sjeveru i muslimansko-hrvatske federacije u Bosni na jugu neće prepustiti ni pod kojim uvjetima. Prijete da bi odluka koja bi sadržavala srpsko odricanje od Brčkog, morala dovesti do propasti 'Plavšićkina smjera', a time i do daljnje radikalizacije bosanskih Srba. Time bi postao bespredmetnim i Daytonski sporazum kojemu ponajprije Amerikanci i EU pridaju veliku vrijednost. No bosanski Muslimani upozoravaju na činjenicu da je Brčko prije izbijanja bosanskog rata 1992. bio većinom muslimanski grad u kojem su Srbi činili samo manjinu od nešto više od 20 posto. 44 posto od oko 90 tisuća stanovnika bili su Muslimani. Na drugom su mjestu bili Hrvati s 25 posto. Tada su jugoslavenska narodna armija i srpski dobrovoljci osvojili grad, digli u zrak džamije i većinu kuća Muslimana i Hrvata - i prognali onaj nesrpski dio stanovništva koji je izbjegao razne pokolje i strijeljanja. Od konca bosanskoga rata Brčko je pod međunarodnim nadzorom i čuvaju ga postrojbe SFOR-a. Ali državna se pripadnost 'srpskoj republici' nije promijenila. U međuvremenu se prvih 200 svojedobno prognanih Muslimana vratilo u svoje kuće - točnije bi bilo reći: u ruševine. Može li između progonitelja i prognanih postojati uspješan suživot, ponajprije ako jednoga dana postrojbe SFOR-a više neće nadzirati pridržavanje mira (ili neprimjenu nasilja), sasma je druga stvar. Predsjednik bosanske federacije Musliman Ejup Ganić opisao je zapadni strah od donošenja odluke kao 'poraz demokracije'. A Alija Izetbegović, vodeći lik Muslimana, doslovno je rekao: 'Ne ćemo živjeti pod vlašću ljudi koji su počinili zločine.' Time je mislio na Srbe koji su prisvojili muslimansku imovinu. Zapad i 'međunarodna zajednica' pred teškim su izborom: trebaju li iz pragmatičnih interesa (očuvanje položaja gospođe Plavšić koju Zapad mazi) prihvatiti status quo i time u prvom redu odustati od pravde - ili treba ponovno uspostaviti etničke prilike iz doba prije 1992. To bi značilo da Brčko pripada Muslimanima. Treće rješenje bila bi 'internacionalizacija'. Ali i to bi se moglo pokazati kao tempirana bomba: jer tada nijedna sukobljena strana ne bi bila zadovoljna. Brčko tako ostaje neuralgična točka Bosne" - zaključuje Carl Gustaf Ströhm. 180147 MET mar 98