CORRIERE DELLA SERA - KOSOVO - 17. III.

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 17. III. 1998. Tajni plan Beograda: 'Kosovo poput Bosne' "Napetost na Kosovu izaziva sablasti rata u Bosni. Ali podsjeća na licemjerje i institucionalna sredstva za krhki mir. I kao uvijek, račun se pravi s paukovom mrežom srpske vlasti i društva, s taktiziranjem 'pauka' Slobodana Miloševića. Pljusak međunarodnih optužaba i prijetnji sankcijama sukobljava se s posljedicama u 'maloj Jugoslaviji' (federacija Srbije i Crne Gore) i praktičnom primjenom. Da bi se udarilo Miloševića, riskira se napredak Crne Gore u reformama, a postoji opasnost slabljenja novog vodstva predsjednika Đukanovića. Koji surađuje s cijelom albanskom manjinom i jedini je glas protiv vojne akcije na Kosovu. Crna Gora je više platila posljedice jer je prihvatila više od četiri tisuće izbjeglica. Đukanović, danas omiljen u Washingtonu zbog distanciranja od Beograda, zabrinut je zbog razvitka krize. Bogatstvo Crne Gore je u Jadranu, na srpskom tržištu, u prometu s Albancima na Kosovu i u Albaniji: vojna blokada granice zaustavila je legalnu i ilegalnu trgovinu s Tiranom. Autonomija Kosova povećava izglede za autonomiju Crne Gore, ali sankcije izazivaju srpski nacionalizam i imaju suprotan učinak: osiromašivanje i ugušivanje civilnog društva, zaustavljanje gospodarskih reforma koje bi otvorile put političkim reformama. Govori se o ograničenju sankcija na Srbiju, ali tehnički je to teško izvedivo jer Milošević je formalno predsjednik federacije. Postoji dakle opasnost da će sankcije pogoditi, osim Crnogoraca, i srpski i albanski narod. Separatističke težnje Kosovara imale su posljedica na drugo krhko područje u regiji: Bosnu. Muslimanska je strana digla glas protiv Beograda i ponudila Albancima solidarnost, držeći ih 'muslimanskom braćom' pod Miloševićevim jarmom. A srpska bosanska strana počinje shvaćati da bi separatizam Kosova mogao otvoriti izglede za priključenje Srbiji, uz opasnost da se sruši osjetljiva provedba Daytona: u tom smislu već su se izjasnili ultrancionalisti koji su još u većini u srpsko-bosanskoj 'republici'. U zamjenu za malo potpore bosanskim Srbima, Milošević je od SAD-a dobio obećanje da će sankcije biti ublažene. Kriza na Kosovu ponovno donosi zastoj koji pogađa Beograd, ali stavlja na kušnju i američke napore za stabilnost u regiji. Milošević koristi vrijeme kao da zna da poteškoće, dugoročno, učvršćuju vlast. Pruža ruku Albancima i pušta da se istroši težnja za neovisnošću na koju se ne obazire nijedno međunarodno središte. Dira otvorene rane srpske povijesti, znajući da nijedna politička snaga nije spremna pomaknuti prstom za Kosovo. Uništava, zastrašivanjem, ono malo glasova neslaganja i oporbene novine. Dopušta da Albanci koji pripremaju za nedjelju tajne izbore, u Prištini ponize srpsko izaslanstvo, zahtijeva da se udalji srpska policija. Tako se nada da će javno mišljenje ponovno razmišljati o zbroju krivog i pravog. U međuvremenu se već govori o tajnom planu iz ureda vlasti: bosansko rješenje s etničkom demarkacijskom crtom koja bi jamčila političku nazočnost Srba i Albanaca bez rasprave o teritorijalnom integritetu Srbije. U biti, dvije pokrajine, s institucijama ustrojenim prema teritorijalnom i demografskom stvarnom stanju koje proizlazi iz preseljenja stanovništva, od naseljavanja srpskih izbjeglica do 'čišćenja' sela. Među Srbima već kruži priča: Albanci traže republiku kao i Crnogorci, a Milošević je spreman to dopustiti 'tek kada i Albanaca bude šesto tisuća kao i Crnogoraca'. Beograd i Srbi s Kosova shvatili su da bi uz dva milijuna Albanaca u porastu, oružje represije moglo u najboljem slučaju odgoditi neizbježnu završnicu. Bolje je podijeliti ono što postoji i nastaviti poslove: s Albancima koji računaju na Europu koja, riječima, osuđuje pokolje" - piše Massimo Nava. 180140 MET mar 98