US NY TIMES 16. III. BRČKO

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 16. III. 1998. Odgođena odluka o nadzoru nad ključnim bosanskim gradom Mike O'Connor piše o problemu Brčkog: "Budući da se napetosti u području šire, arbitar je danas odgodio odluku o tome koja će etnička skupina nadzirati strateški važan bosanski grad u sljedećih barem devet mjeseci. Vlasti bosanskih Srba zadržat će nadzor nad gradom, barem dok se ne donese konačna odluka. Srpsko osvajanje grada za vrijeme rata uključivalo je kampanju ubijanja i izgon gotovo svih nesrba. Muslimanski dužnosnici kritizirali su odluku međunarodnog arbitra, govoreći da bosanski Srbi ne bi smjeli dobiti nadzor nad područjem koje su stekli okrutnošću. Brčko je lučki grad s 47.000 stanovnika, u kojemu je prije rata živjelo uglavnom muslimansko stanovništvo. Preko rijeke Save grad gleda na Hrvatsku. Bosanski Srbi kažu da moraju imati Brčko budući da ono dominira uskim koridorom zemlje koji povezuje dva komada Bosne koja nadziru. Muslimansko-hrvatska federacija kaže da mora nadzirati Brčko jer je to najpraktičniji put povezivanja trgovine Federacije s ostatkom Europe. Arbitar, Amerikanac Roberts B. Owen, trebao je riješiti razmiricu koja je trajala više od dvije godine te dodijeliti nadzor nad gradom bilo vlastima bosanskih Srba, koji nadziru oko polovice Bosne, ili muslimansko-hrvatskoj federaciji, koja nadzire ostatak. No, kažu diplomati, dok se napetost zbog nemira u jugoslavenskom području Kosovu širi Balkanom, bilo bi opasno učiniti išta što bi bilo gdje u području izazvalo antagonizam. I još važnije, diplomati političku klimu u Bosni smatraju previše eksplozivnom da podnese odluku koja će zasigurno razljutiti gubitnika. 'Pogledajte čitavo ovo područje: previše je mjesta gdje sićušna iskra može prouzročiti požar', izjavio je jedan europski veleposlanik. 'A u Bosni smo postigli napredak, no to se može srušiti ne budemo li veoma, veoma oprezni.' Pritom utječu i napetosti između Srba i Albanaca na Kosovu. Diplomati su davno shvatili koliko je Brčko važno za obje strane. Svaka nadzire polovicu zemlje pod veoma tankim velom slabe središnje vlade. Sudbina tisuća izbjeglica povezana je sa zahtjevima obiju strana. U Brčkom sad žive srpske izbjeglice, i to u domovima 40.000 Muslimana i Hrvata koji su 1992. ubijeni ili izgnani, nakon srpskog napada. Mirovni dogovor jamčio je povratak Hrvatima i Muslimanima, ali on je dopušten samo članovima 807 obitelji. Iako je to više nego u bilo kojem drugom srpskom području, obitelji se osjećaju sigurnima samo stoga što se nalaze u području gdje američki vojnici vrše stalnu ophodnju. Glavna zapreka povratku Muslimana i Hrvata u Brčko, ipak, otpor je muslimanskih i hrvatskih vlasti prema povratku Srba na njihov teritorij. Parlament federacije prošli je tjedan na posljetku donio zakon koji bi omogućio povratak bosanskih Srba, no provođenje zakona moglo bi biti veoma teško, kažu inozemni diplomati u području. 'Stvari se pokreću, ali malo je napretka', izjavio je Mirsad Đapo, Musliman koji na papiru upravlja gradskim vijećem grada Brčko. 'Ja sam najbolji primjer.' On je mjesto u vijeću osvojio u rujnu; izabrale su ga muslimanske izbjeglice iz Brčkog koje se nisu mogle vratiti. Nadglednik za Brčko je Robert Farrand, američki diplomat koji zbog važnosti zadatka da se Brčko pretvori u integrirani grad, može doslovce vladati dekretom. On je naložio da g. Đapo upravlja gradskim vijećem. On je također naložio da nesrbi vode nekoliko gradskih ministarstava te da se integrira policija, čime bi Brčko postiglo etnički najuravnoteženije osoblje u Bosni. 'Sad diplomati mogu reći da postoji multietnička vlada - no vlast drže nacionalisti, srpski ekstremisti', izjavio je g. Đapo, sjedeći u sigurnosti teritorija federacije. 'Možda je ovo tek početak te će stvari biti bolje. No čak i kad bi to bilo istina, izgubili smo više od dvije godine.' Većina inozemnih diplomata smatra da je izgubljeno mnogo vremena. Neki, posebice viši američki diplomati, govore o 'prekretnici' - siječanjskom preuzimanju vlade od strane srpskog premijera koji obećaje mnogo više suradnje. 'Pa, još uvijek čekamo da naši životi započnu', izjavio je dr. Mirko Našković u prljavoj bolničkoj hitnoj službi, noseći otrcanu kutu i govoreći o rastućoj ljutnji i depresiji njegovih pacijenata. Većinu osoblja i bolničkih pacijenata čine Srbi koji su u Brčko stigli za vrijeme rata, iz muslimanskih i hrvatskih područja. Dr. Našković boji se vratiti svoju obitelj natrag u Gradačac, gdje je prije rata bio ugledan čovjek. Danas on živi u stanu koji je napustila jedna muslimanska obitelj te zarađuje manje od 100 dolara mjesečno - kad mu bolnica može platiti. Sestra Blaženka Glišić (36), ratna udovica, izjavila je kako žudi da se sa svojim sinom vrati u Sarajevo, ali nema hrabrosti. 'Devedeset posto ljudi u Bosni želi živjeti zajedno, no nijedna vlada neće štititi manjine od preostalih 10%, a oni vas mogu ubiti', izjavila je ona. 'Još smo uvijek sigurni samo među vlastitim ljudima.' Ljutnja je još veća među Muslimanima i Hrvatima. Muharem Bečukić sjeća se trenutka kad je rat stigao u Brčko: u 10:20 ujutro, 1. svibnja 1992.: 'Čuli smo topništvo. Susjedi i ja radi sigurnosti smo odveli obitelji u ruralna područja te smo zatim sljedeće tri godine proveli na prvoj crti bojišnice. Za nas, ta je bojišnica bila tek nekoliko kilometara udaljena od naših domova.' Sad njegova žena, dvoje djece i slijepa 76-godišnja majka žive tek nekoliko kilometara od svojih domova. 'Bili smo sigurni da će se to riješiti do proljeća '96.', izjavila je njegova žena Esija. 'Sad je gotovo proljeće 1998. Vidimo zapadne dužnosnike, vidimo američke vojnike, slušamo obećanja. Još živimo u ovoj bijedi.'" 170105 MET mar 98