US HERALD 13. III. PFAFF O MILOŠEVIĆU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 13. III. 1998. Je li Srbija započela nešto što nitko neće zaustaviti? William Pfaff piše: "Usporedite Kosovo s Irakom. Sličnosti i razlike utjecale su na odgovor takozvane Kontaktne skupine na kosovsku krizu, na sastanku u Londonu prošlog ponedjeljka. Kosovo je, po međunarodnom zakonu, srpska unutarnja stvar. Bez obzira na nasilje počinjeno nad njezinom albanskom većinom, međunarodni zakon i konvencije ograničavaju intervenciju inozemnih vlada na uvjeravanje ili mjere sankcija koje u praksi imaju tendenciju kažnjavati stanovništvo. Ne kažem da je riječ o nevinu stanovništvu budući da glasači iz Srbije bez sumnje podupiru represiju pokreta za albansku autonomiju ili neovisnost na Kosovu. (...) Srbi su se prošle zime mogli riješiti Slobodana Miloševića. Vođe demonstracija, koje su tad izgledale tako dojmljivo, protraćile su tu mogućnost u osobnom suparništvu. Danas oni podupiru vladino odupiranje zahtjevima Kontaktne skupine. (...) Slobodan Milošević je unutarnji agresor. On napada ono što prikazuje kao uništavalačke pokrete u granicama svoje zemlje. Kad je njegova zemlja bila Jugoslavija, pokušao je spriječiti odcjepljenje Slovenije i Hrvatske. Kad je Europa priznala neovisnost tih zemalja, to je pretvorilo beogradsku akciju u međunarodnu agresiju, ali nije učinilo ništa da ju zaustavi. G. Milošević je mogao odustati od Slovenije i Hrvatske, budući da je njegov cilj bila velika Srbija. To se pokazalo nedostižnim te je napustio srpsku manjinu u krajini u Hrvatskoj te takozvanu republiku srpsku u Bosni. No on sada ne može pustiti Kosovo jer je ono središte njegova srpskog nacionalizma. Njegova je moć od početka počivala na nihilističkom iskorištavanju tog nacionalizma. Što se može učiniti s ljudima poput Slobodana Miloševića i Sadama Huseina? Europa i Sjedinjene Države razmatraju embargo na oružje, diplomatsku izolaciju, itd, za Srbiju, no Rusija se odupire snažnim mjerama. Nitko se nije usudio govoriti o oružanoj intervenciji, iako su Sjedinjene Države jednom zaprijetile vojnom akcijom budu li kosovski Albanci napadnuti. Oružana je intervencija besmislena kad se ne može koherentno obrazložiti na koji će način bombardiranje promijeniti ponašanje diktatora. Kao 'lekcija', bombardiranje se uvijek pokazalo iluzornim. S druge strane, nasilje može dati rezultate kad ima izravnog učinka na ono što se događa. Ako srpske vlasti ne napuste svoju kampanju vojne represije na Kosovu do 19. ožujka, kao što Kontaktna skupina zahtijeva, može se naći razloga za napadanje njezinih snaga. To su vojne mete koje se mogu identificirati te zbiljski instrumenti Miloševićeve moći. Savezničko iskustvo u Bosni pokazalo je da sila može promijeniti njegovo stajalište. Ipak, to se neće dogoditi. Pravne zapreke miješanju u unutarnje poslove drugih zemalja u prošlosti nisu sprječavale Sjedinjene Države, u srednjoj Americi i jugoistočnoj Aziji. Ona je zaprijetila intervencijom u Iraku bez obnovljenog UN-ova odobrenja. No Balkan je nešto drugo, a sudbina Kosova Amerikancima se uglavnom, i to ne bez razloga, čini udaljenom od svakog američkog nacionalnog interesa. Vojna bi intervencija naišla na malo potpore javnosti. Veoma razumne američke inicijative koje se već provode te utječu na stanje na Kosovu - velike i vidljive američke informacijske operacije, američki vojnici u Makedoniji, aktivna diplomacija u Beogradu - moguće su samo stoga što ih nitko u Washingtonu nije uočio. Europska je reakcija žalosno poznata. Postoji točno ista mrtva točka koja je sprječavala konstruktivnu i zajedničku europsku akciju kad se bivša Jugoslavija raspala. G. Milošević bi se mogao povući. On proračunava rizike, a štete ovog što je sad učinio znatne su. Izgleda da je pogrešno pretpostavio da će Amerika, a tako i Europa, zanemariti ponovnu represiju na Kosovu. Kako god bilo, njegova karijera počiva na izazovnom nacionalizmu i stvaranju ratova. Ovaj put možda je pokrenuo nešto što ne može ili ne želi zaustaviti, a što je međunarodna zajednica nespremna zaustaviti." 160040 MET mar 98